SVE ZA HRVATSKU

HRVATSKU NI ZAŠTO

Priredila Ankica Tuđman,

VL, Zagreb, 2011.

SRIJEDA, 16. SVIBNJA 1973. 
Jučer sam tel. razgovarao s Krležom. Naglašeno srdačan: da se nađemo, ravnat će se prema meni; zanima se za obitelj. 
Svojoj knjizi: Eagles in Cobwebs. Nationalism and Communism in the Balkans (New York 1969), Paul Lendvai stavio je moto: 
“To try to bind nations by precepts of international morality was like trying to catch eagle s in cobwebs”. 
(J. L. Talman) 
Da, istina. Ali je isto tako točno da se orlovi mogu naći, i dugo nalaziti, u čeličnoj paukovoj mreži! 

ČETVRTAK, 17. SVIBNJA 1973. 
Sinoć od 21-23 sata kod Krleže. Razgovor o svemu i svačemu. 
Ne dva, nego mnoštvo svjetova. 
Nisu nam drugi krivi, nego mi, Hrvati, sami sebi. 
Ali ocjene tko su ti posve su nam različite... 
“Da ste mene čitali kako treba vi biste još i danas bili na Gornjem gradu i direktor Instituta, i sve drugo što ide s time”... 
Odgovorio sam određeno: Ne, kakogod vas čitao to nisam mogao. Da bih se održao usprkos svoj toj politici, to je bilo nemoguće jer ja sam za to nisam imao nikakve pretpostavke koje takvoj politici trebaju!! 
Moja moralno-karakterna i intelektualna svojstva i moje težnje posve su druge... 
Onda se niste trebali baviti politikom! 
I nisam želio! U revoluciju sam otišao zbog ideala, a kasnije sam bježao iz politike u znanost i jedino tu sam želio raditi. 
Dobiva prijeteća pisma: najviše iz Zagreba. Prijete mu se kao izdajici hrvatstva (čak i smrću) zato što u ovim vremenima tiska svoje stvari u Vjesniku i po drugim novinama. 
Razgovarat će ponovno o mom slučaju. Rekoh mu što misli sud. 
Da, ali to nije pravna nego politička stvar. I time je stvar postavljena na svoje mjesto!! Politika ima na sve pravo, zar ne?! 
Rekoh mu da što se mene i Pavletića tiče da je tu, čini se, tako da bi nas teško ponovno zatvarali, ali da ga molim da vidi za Šćukanca i ostale što ih osudiše na tako goleme kazne... 
Da, da bila je Zdenka Munk, jasno da se radi o naivnoj gluposti, a ne o nikakvoj špijunaži. 
I on je čuo da je Kum bolestan, o čemu kolaju najrazličitije vijesti. 

SUBOTA, 19. SVIBNJA 1973. 
Jučer i danas na Šalati na Davis-kupu SFRJ-N. Zeland. 
U društvu Kole, NŠ, MR i EK. 
Vidjeh dosta ljudi, a pristupili srdačno Torbarina, Pajo L., I. 
Za jednosatnog odmora nije nam preostalo ništa nego da odemo kod Pere da se osvježimo. Bio je kao i nekad krčmarski slinavo uljudan. Sretan što me vidi! Nije on kriv! 
Popodne bila Vicina supruga. Priča o svom razgovoru u CK s I. Račanom. Za Vicu se ne postavlja nikakva krivična nego društvena odgovornost!? Preporuča da se vrati, ali jasno ne može pjevati! 
I. i S. se najednom ne javljaju! 
Nešto se zbilo i zbiva s I.G. 
Motive još ne mogu dokučiti a očito su dublji!! 

UTORAK, 22. SVIBNJA 1973. 
Sređujem bibliografiju za rukopis. 
Više od stotinu stranica. Vjerojatno najpotpuniji pregled literature za razdoblje monarhističke Jugoslavije (od postanka do sloma). 

PETAK, 25. SVIBNJA 1973. 
Tito za svoj rođendan nije - čini mi se prvi put - primio delegacije. Priča se da je imao srčani napadaj. Mirekov rođendan. Seka i Stevo doveli Dejana. 

PONEDJELJAK, 28. SVIBNJA 1973. 
Fredija zvao Grašo i pitao da li igra sa mnom tenis? Zar on ne zna da sam trebao dobiti kuglu. On je član Partije, a to je diktatura proletarijata. 
Lijepo. Kad mu je rekao da onda ni Krleža ne bi trebao s njim razgovarati: on će za to odgovarati. 

29. SVIBNJA - 23. LIPNJA 1973. 
U Umagu na odmoru s Ankicom i Dejanom; u vikendici Sekinih, tj. Stevinih. 
Turističko naselje Špina, 3 k. od Umaga prema Poreču. Stotinjak vikendica što su ih izgradili sve sami Slovenci, osim dvije-tri kojih su vlasnici jedan zagrepčanac i moji iz Zemuna i ne znam tko još. Znači planska izgradnja i naseljavanja hrvatskog dijela Istre. To je otišlo tako daleko da su stavili i natpise na slovenskom: “Počitniško naselje Špina”, “Počitniški dom Zlatorog”, “Počitniški dom Palagrin”, itd. sve to komunalnih obavještenja na obali o zabrani bacanja smeća i sl. 
Nitko ne stanuje tu stalno, već samo dolaze povremeno ali svi izdaju strancima. Znači ne samo poslovenjivanje nego i kolonijalno izvlačenje ekstra profita. 
Zato za iznajmljivanje turistička agencija pravi ugovore na slovenskom. 
Sve to usprkos tome što je po Ustavu u SRH službeni jezik hrvatski!! Nema otpora. Ipak čuo da je općina jednom gostioničaru naredila da slovenski natpis u samom Umagu promijeni u hrvatski.
Kad smo govorili o tome MR mi je rekao da je sam čuo kako je sam Tito kazao kako se Slovenci ponašaju imperijalistički! 
Roba u dućanima je većim dijelom slovenska i srpska. 
Ima čak i “Knjaz Miloš” kiselice ali nijedne hrvatske, a sve slovenske. 
Vrijeme provodim sunčajući se i kupajući se s Dejanom, dok Ankica pretežito brine oko ishrane i uređenja kuće. 
Šahiram s Ivicom. Neprestano vodim ali znam izgubiti dobijene partije. 
Za prvi vikend došli su: Braco s Rajkom, Marija i Zvonko, a za drugi Višnja i Fredi. 
Obje grupe išle na kupovanje u Trst. 
Iznenadno nenajavljeni došli Seka i Stevo. Nisu izdržali da ne dođu pogledati Dejana. Nisu se mogli načuditi kako je po crnio i kako dobro izgleda. 
Upoznali obitelj Ostojića koji ima prekrasnu kuću i vrt, više ovo posljednje na Punti. 
Iz Teniskog kluba izašli u susret što se tiče igranja ali baš kad sam igrao s Fredijem namjerismo se na nekog Krstića iz Beograda koji se ponio krajnje nekulturno u društvu s nekim balavanderom iz Umaga. 
17. lipnja Miro javio da je došla obavijest da je određena rasprava za 26. lipnja, a Tafra javio da dođem u njegov ured radi dogovora i akontacije. 
Nazvao sam K. da ode do JR. Rekao da će se javiti sutradan ali mjesto njega javio se Miro s veoma neodređenim, zapravo pesimističkim vijestima. 
Svejedno mi je, iako razumije se ne može biti. Računam da me neće odvući ponovno u zatvor. 
Ali isto tako i mogu. Pa neka. Dosta mi je već hijenske igre. 
Odlučismo poći 23. lipnja kući, par dana prije planiranog dana. 

SUBOTA, 23. LIPNJA 1973. 
Iz Umaga smo se vratili oko podneva. 
Razgovor sa KK koji je govorio s JR34: stvar se zapetljala; Vimpulšek je prenio stajalište CK SKH iz razgovora s Vrhovcem. CK se ne slaže da se izvrši prekvalifikacija niti da se kazna znatno smanji; CK ne bi imao ništa protiv da se kazna smanji na 18-16 mjeseci; u vijeću samo je još jedan odlučan da nema mjesta nikakvoj presudi, ali ne zna da li će moći pridobiti trećega. 
Ivo ima iste informacije. 
Tafra: misli da “neće doći do povećanja kazne”, ali na sve valja biti spreman; ne rješava sudsko vijeće a politika mora opravdati progone; predlaže da putem prijatelja pripremim bolničko liječenje pa onda da postavimo zahtjev za pomilovanje. Drugim riječima priprema me za nastavak zatvora. 
Doduše jasno mi je da on opravdava svoj honorar - tražio je i dao sam mu još sto tisuća - ali očito da pušu neki nepovoljniji vjetrovi. 
Nazvao sam Krležu. Bela na telefonu. Čestitao sam joj nagradu. Očito, još je punija svoje veličine. Krleža mi ugovorio sastanak za ponedjeljak. 

NEDJELJA, 24. LIPNJA 1973. 
Različite verzije o smjenjivanju Ivana Miškovića: da je usredotočio sve konce obavještajne službe i Udbe u svoje ruke; da je pošao na Mijalka Todorovića s podacima dobivenim od vojnog atašea iz Moskve; da je uhitio neke prosovjetske generale koji su navodno spremali puč na vijest da je Tito pretrpio srčani udar, a da je onda Tito morao njih pustiti a njega žrtvovati; da je smijenjen od nje; da se zauzimao za razumniji odnos prema optužbama protiv stanja u Hrvatskoj; da je već postao drugi Ranković protiv čega su ustali i Slovenci... itd. itd. 
U svakom slučaju Crnac izvršio svoju ulogu. 

PONEDJELJAK, 25. LIPNJA 1973. 
Razgovor s Krležom. 
Učinio sam sve što sam mogao; vidjet ću tko to miješa; dano mi je do znanja da se previše zauzimam, što više zamjereno... 
Nisam otrpio a da mu ne rečem da bi ga isto tako rado vidjeli onemogućena kao krivca... 
Da se Stevo Krajačić blagonaklono odnosi prema meni; da ga je zvao kad je čuo da se u mojoj kući pjeva da što izazivam one što bi me rado uništili. 
Svašta. Nisam bio kod kuće. Ali je Braco imao neko društvo ili dečki iz dvorišne kuće. 
Legitimist par exelence! 

UTORAK, 26. LIPNJA 1973. 
Rasprava pred Vrhovnim sudom započela u 8 sati i trajala do 15,30 sati. 
Vijeće Vrhovnog suda: 
Franjo Lešić, predsjednik 
Mario Rudan 
Pavle Boreković 
Slavko Melčić 
Jerko Rukavina, referent Zapisničar Vovk 
zastupatelj optužbe dr. Makra 
Prisutni branitelji Brune Bušića Marić i Anić; Šćukanca - Šimatović i moji Tafra i Glowatzky. 
Brunu i Dragu nisu dovodili iz zatvora, a referirajući o njima JR se nekoliko puta zabunio izrekavši moje prezime, na što me je Tafra zapitao što li to treba značiti po Freudu?! 
Referent JR bio je objektivan. Gotovo mu se ne bi mogla staviti zamjerka. 
Iznosio je i našu obranu za vrijeme istrage. Za cijeli auditorij moralo je biti jasno da se radi o besmislenoj optužbi. 
Ipak: prije sjednice branitelji Bušića se bojaše da Vrhovni sud ne povisi Bruni kaznu i zbog špijunaže, o bože dragi! 
Osim J. R., Melčić je navodno onaj koji je odlučan da za mene nema mjesta nikakvoj kazni i da će izdvojiti mišljenje! 

Pita se hoće li dobiti još i trećega u glasanju ili će glasovati kako im se naredi?!