SREBRNI JUBILEJ „HRVATSKOGA SLOVA“
Judeokršćanska kultura i civilizacija imaju svoje korijene u vjeri Abrahama i Mojsija, koja je zapisana u starozavjetnoj Bibliji. Ovdje upozoravamo samo na jedan detalj „Levitskoga zakonika“, koji potječe od Mojsija (oko 1250. pr. Krista), a konačno je redigiran poslije Babilonskoga sužanjstva (poslije 530 pr. Kr.). Zakonik određuje da se svaka 50. godina slavi kao sveta, tj. godina pomirenja, oprosta, oslobađanja dugova (Lev 25) i završava: „Vršite moje zakone i moje odredbe.“ Ustanova svete ili jubilejske godine bila je vrlo važna kao vjerska i društvena norma života i djelovanja.
Sukladno toj starozavjetnoj tradiciji Katolička Crkva proglasila je godinu 1300. „svetom ili jubilejskom godinom“ da bi osnažila vjeru, upozorila na duhovne vrijednosti i posebne milosti i oproštenja koja vjernici u toj godini mogu dobiti. Prvotno je bilo određeno da se „sveta godina“slavi svake stote godine, a konačno se ustalilo da to bude svake 25. godine. U naše dane takav veliki jubilej 2000. svečano je otvorio papa Ivan Pavao II. i cijela ga je Crkva dostojanstveno doživjela i proslavila.
Katolički svećenici, svjesni da ih je dobri Bog izabrao iz naroda da budu posrednici između Boga i naroda, uvijek su duboko u duši osjećali da moraju biti neizmjerno zahvalni Bogu za taj nezasluženi i veliki dar. Stoga su uvijek zaređeni svećenici slavili svoju prvu svečanu sv. Misu, koja je nazvana „Mlada Misa“. Također je bilo sasvim normalno da se slave i misnički jubileji: 25. obljetnica, „srebreni“, 50. obljetnica „zlatni“ i 60. obljetnica „dijamantni jubilej“. Hrvatski je jezik stvorio nove izraze koji točno označuju svećenika koji slavi te jubileje: „srebrenomisnik“ (25), „zlatomisnik“ (50) i „dijamantni misnik“ (60).
Takva su slavlja prihvatili i redovnici i redovnice slaveći obljetnice svojih redovničkih zavjeta. Konačno su mnogi muževi i žene rado prihvatili iste jubileje svoga vjenčanja. Crkva je sve to ne samo odobrila, nego u Misalu, najsvetijoj knjizi poslije Biblije, propisala tekstove za liturgijska slavlja 25., 50. i 60. obljetnice Mlade Mise, redovničkoga zavjetovanja i vjenčanja.
Mnogi ljudi, uza svoje rođendane i imendane, slave i druge obljetnice, npr. ispite zrelosti, diplome, doktorata i drugih važnih događaja svoga života.
U društvenom i kulturnom životu također se slave značajne obljetnice: osamostaljenje pojedinih naroda i država, osnivanje biskupija, akademija, sveučilišta, fakulteta i drugih znanstvenih i kulturnih ustanova kao i obljetnice života nekih ljudi koji su ostavili osobito svijetli trag u životu svoga naroda.
Jubilej „Hrvatskoga slova“
Ove godine obilježava se i u nas u Hrvatskoj nekoliko važnih obljetnica. Među njima je i 25. obljetnica, dakle, „srebrni jubilej“, da se je na hrvatskoj društvenoj i kulturnoj sceni pojavilo „Hrvatsko slovo – Verbum croaticum“, tjednik za kulturu. U naše dane nije teško pokrenuti neko gasilo i objaviti nekoliko brojeva (moderna tehnika to omogućuje). Ali je vrlo teško pisati o pravim pitanjima i problemima, pronalaziti prave odgovore, osigurati financijsku konstrukciju, ustrajati u poslu i ići ravno naprijed „per tot discrimina rerum – kroz tolike nevolje“ (Eneida, I, 204). Vergilijeva „discrimina rerum“ nisu neke male nezgode koje se mogu lako ukloniti, nego su to veliki jadi i nevolje, koji dođu s one strane, s koje si se nadao suncu, ali baš s te srane ubi te mraz i led.
Bogatstvom sadržaja i jasnoćom misli „Hrvatsko slovo“ ne boji se pisati o nekim temama koje drugi izbjegavaju, ili o njima ne pišu istinu, ili ih izruguju ili čak i napadaju. To je jedna od oznaka HS. To je jedan od razloga koji su, „ventis contrariis flantibus – unatoč protivnim vjetrovima“, omogućili Uredništvu da lađa HS pod vodstvom kapetana Stjepana, uza sve Scile i Haribde, ustrajno plovi evo već 25 godina i da je objavilo 1.300 (tisuću i tri stotine) brojeva, u kojima je pisalo veliko mnoštvo pisaca, od kojih neki nisu mogli biti suradnici određenih poznatih publikacija. A nije mali broj mlađih koji su doživjeli da su im prvi članci objavljeni baš u ”Hrvatskom slovu”.
Koliko čitatelji cijene „svoj tjednik“ pokazuju podatci koje Uredništvo povremeno objavljuje. Tu se može vidjeti da je jedan darovatelj poslao 100 kuna, drugi 500, a treći 1.000. Zapravo, sam je broj manje važan. Doista, važno je prikupiti sredstva da bi se moglo isplatiti tiskarske troškove. No, to pokazuje i nešto još važnije. Čitatelji znaju u kakvim se financijskim teškoćama nalazi Uredništvo, pa od svoga ne baš velikoga bogatstva samoinicijativno odvoje određenu manju ili veću sumu i šalju Uredništvu. To treba cijeniti. To pokazuje koliko čitatelji vole svoj HS i žele da se ne ugasi. U drugim tiskovinama, posebno onim tzv. “većima“, ne može se naći takve rubrike, koja je bilježila i najmanji dar. Ona udovica iz Evanđelja nije dala veliki dar, ali je dala sav svoj žitak (usp. Mk 12, 41-44).
Ostale djelatnosti
„Hrvatsko slovo“ kao tjednik zapravo Hrvatskoj je potreban. Ima raznih tiskovina koje mogu izlaziti, ali ne moraju, jer se bez njih može. Ako bi HS prestao izlaziti, bila bi to velika šteta za demokraciju i za pravo na slobodu mišljenja. Davno je filozof Seneka zapisao: „Audiatur et altera pars – Neka se sasluša i druga strana.“
No, osim tjednika, HS je razvilo i duge važne znanstvene i kulturne djelatnosti: organizacija znanstvenih skupova i objavljivanje zbornika, tiskanje i prezentacija knjiga, priređivanje izložaba umjetničkih djela, organizacija koncerata, održavanje tribina s raznovrsnim predavanjima i drugo.
Ta bogata i raznovrsna aktivnost potrebna je gradu Zagrebu, hrvatskoj znanosti i kulturi, hrvatskoj javnosti u domovini i inozemstvu, potrebna je hrvatskom društvu i cijelom hrvatskom narodu.
Stoga u prigodi srebrnoga jubileja, što drugo zaželjeti „Hrvatskomu slovu“, njegovu Uredništvu sa Stjepanom na čelu, svima suradnicima, djelatnicima i čitateljima da još s većim oduševljenjem nastave raditi kao što su i dosada radili. Neka vedro gledaju u budućnosti Deo juvante – s Božjom pomoću neka budu spremni za slavlje „zlatnoga jubileja“ godine Gospodnje 2025.
Quod Deus faxit – Neka nam to dobri Bog udijeli!
Fra Hrvatin Gabrijel JURIŠIĆ, urednik Zbornika „Kačić“
Žar prvih dana
Piše: Leonardo BILOGLAV
Godine 1997. Hrvatsko je slovo objavljivalo ulomke iz knjige o obrambenom Domovinskom ratu Leonarda Biloglava: „Pakleni kontrapunkt“, a od početka izlaženja Domovinski rat je bio zastupljen i u dnevničkim zapisima s pakračkoga ratišta Veljka Barbierija, u zapisima iz Sarajeva Mirka Marjanovića i brojnim drugima, te je rubrika Domovinski rat sačuvana do danas. U nastavku donosimo kratak osvrt Leonarda Biloglava.
Nakon što mi je gospodin Dubravko Horvatić priopćio kako namjerava u Hrvatskom slovu objaviti nekoliko ulomaka iz knjige, porazgovarali smo o budućnosti hrvatskih ratnika. Bio je uvjeren kako počinje dugotrajno razdoblje procvata na svim poljima. Nisam se usprotivio jer je bilo lijepo slušati takav žar optimizma. No, ja sam u duši ćutio i povremeno već doživljavao drugačije impresije.
Gardisti su postajali svojevrsan teret za društvo, krenula su masovna umirovljenja. Makar, nakon svega ovoga doživljenog u ratu – zar da se brinemo za neku imaginarnu budućnost!? Pa gardisti nemaju budućnosti! Nas je stvorio žar prvih dana rata. Do zadnjeg dana rata većina je izgorjela u pepeo. Mi preostali bili smo poput ružnih kvrga iza sagorjela hrasta. Te ožiljke svi će zaobilaziti, sakrit će nas sa trgova i ulica, iz ureda i banketa. Ugurat će nas u izolirana stambena naselja i posebne ustanove. Na kolodvore i u zatvore. I baš tamo, u rupama mračnim i memljivim ponovno će niknuti novo korijenje!