Neradna nedjelja je legitimna tema i ružno ju je politički koristiti

Trenutno radna nedjelja ili nije plaćena ili je plaćena daleko ispod ljudskog i svakog drugog dostojanstva. U trgovini radi oko 180 tisuća ljudi, mahom žene i majke koje nemaju mogućnost nedjelju provesti sa svojim obiteljima, djecom, odmoriti se. Njihovo radno vrijeme je vrlo često puno dulje od propisanog, no one službe koje bi na to trebale reagirati, godinama šute.

Nevjerojatna je hajka koja se, u dijelu javnosti sklonoj ekstremnoj ljevici, podigla zbog odluke nacionalnog Stožera civilne zaštite da se tijekom novog režima popuštanja strogih mjera u borbi protiv epidemije koronavirusa, nedjeljom zabrani rad velikoj većini trgovina. Nacionalni stožer koji je do tada gotovo imao stopostotnu potporu javnosti, Stožer za kojeg su ti isti govorili kako je stručan i u konačnici Stožer koji je izvrsno obavio posao zbog kojeg je i organiziran, najednom se, zajedno sa svojim čelnim ljudima, pretvorio u neprofesionalnu i u svakom pogledu: skupinu. Nisu pomogla ni uvjeravanja vodećeg čovjeka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prof. Capaka da je praksa da se nakon popuštanja mjera negdje mora i stegnuti s obzirom na to da opasnost od zaraze koronavirusom još uvijek nije prošla. Čak je i predsjednik HUP-a Majetić, koji se protivi zabrani rada nedjeljom u trgovinama, tvrdnjom da je nedjeljom najveći promet u trgovinama i da se to ne smije dopustiti, neizravno potvrdio ono što Stožer procjenjuje kao opasnost. Očito da veliki broj ljudi upravo u nedjelju odlazi u trgovine.

Mržnji dijela ekstremne ljevice koja se ne želi pomiriti sa situacijom da je, iako će možda trajati kratko, u jeku globalne pandemije, u Hrvatskoj nedjelja neradna, očito je jedini problem to što je upravo nedjelja neradna. Pa su počeli s prijedlozima da neradni dan bude usred tjedna, bilo koji samo ne nedjelja. Toj skupini jednostavno smeta što se privremeno dogodilo ono što godinama traži konzervativna javnost, veliki broj vjernika bez obzira na konfesije kojima pripadaju, Katolička crkva, dio domoljubne političke javnosti. Mržnja i otpor prema toj mogućnosti jači su i od prijetnje zarazom.

Dakako da u jeku već započete izborne kampanje – jer više je nego očito da će se parlamentarni izbori na brzinu odigrati usred ljeta – dio javnosti prigovara Plenkoviću da je Stožer odluku o privremeno neradnoj nedjelji donio pod njegovim utjecajem kako bi senzibilizirao konzervativne birače. Uporište za tu tezu vide u tome da je Plenković i sam kazao kako Stožer ne donosi odluke bez konzultacija s njim. Ipak, čak i da je to istina, to ne umanjuje činjenicu da je Stožer donio odluku koja je logična. Kao što ne umanjuje činjenicu da Hrvatskoj ne treba radna nedjelja u trgovini. Pogotovo ne u vremenu kada nema turizma.

Ipak, ne treba očekivati da će se nakon ove privremene mjere Stožera nešto promijeniti glede toga. Plenković ovih dana kaže da što se njega tiče nedjelja ne treba biti radna za trgovine. No, u tri i pol godine mandata ništa nije napravio da se to i dogodi. I ne će ništa napraviti ako dobije novi mandat. Zapravo, prave političke volje u njegovu timu da se to napravi – nema. Politički rizik je prevelik jer bi se ukidanjem rada nedjeljom za trgovine otvorile neke fronte za koje Plenković, vrlo moguće procjenjuje, da mu nisu potrebne. Most uskoro u saborsku proceduru upućuje prijedlog da se trajno zabrani rad nedjeljom u trgovinama i bit će zanimljivo vidjeti kako će se prema tom prijedlogu postaviti oni koji misle da bi nedjelja trebala biti radna. Most obrazlaže da je jedan dan u tjednu nužan za odmor te da je potpuno prirodno da to bude nedjelja. Otvorili su temu iscrpljenih trgovkinja koje, kao što svi dobro znamo, u većem broju rade za minimalne plaće. Radna nedjelja ili nije plaćena ili je plaćena daleko ispod ljudskog i svakog drugog dostojanstva. U trgovini radi oko 180 tisuća ljudi, mahom žene i majke koje nemaju mogućnost nedjelju provesti sa svojim obiteljima, djecom, odmoriti se. Njihovo radno vrijeme je vrlo često puno dulje od propisanog, no one službe koje bi na to trebale reagirati, godinama šute. A kada se, u rijetkim slučajevima, dogodi da se požale na radne uvjete, otkaz je ono što ih očekuje. Istodobno država i vlast koja nije omogućila neradnu nedjelju nije napravila apsolutno ništa na tome da se trgovcima rad nedjeljom plati onako kako bi zakonski trebalo. Isto kao što nisu napravili ništa da kontroliraju tko koliko tjedno radi i ima li pravo na zakonom propisan odmor?!