Baldo Podić
(4. rujna 1942. – 21. travnja 2020.)
Dana 21. travnja 2020. u Švicarskoj je u 78. godini života preminuo renomirani hrvatski dirigent, Dubrovčanin, Baldo Podić. Rođen u Dubrovniku 1. rujna 1942., kasnije je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu dirigiranje i povijest glazbe, djelovao u Zagrebu kao operni korepetitor u HNK i asistent u Zagrebačkoj filharmoniji od 1962. do 1966., karijeru je nastavio u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, zatim kao korepetitor u Beču, operni dirigent u Linzu, Ulmu, Baselu, Düsseldorfu, Essenu, Kasselu i drugdje. Djelovao je i kao glazbeni ravnatelj Opernoga studija Pariške opere, na ljetnim tečajevima u Firenzi, uspješno je gostovao na Dubrovačkim ljetnim igrama, festivalu u Zagrebu i Splitu, surađivao je i s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. U Baselu je nastupio prvi put 1975. i zadržao se do mirovine 2007. te je bio prvi dirigent u tamošnjem Gradskom kazalištu, te docent na Glazbenoj akademiji. Tamo je dirigirao, između ostalih, djelima Donizzetija, Verdija, Bellinija i Puccinija, uključujuci švicarsku premijeru Donizzetijeve Parisine i scensku predstavu Verdijeve Messa da Requiem. Nastupao je kao gostujući dirigent u Sieni, Spoletu, Trstu, Bonnu, Dusseldorfu, Hamburgu, Munchenu, Montpellieru, Nantesu, Zagrebu i Chicagu. U jednom sjećanju zapisano je: „Rođen sam 1942. u Dubrovniku, u Zamanjinoj ulici, tako reći na Stradunu. Rekli su mi da je u trenutku moga rođenja na Stradunu svirala talijanska muzika. Možda je i to utjecalo na mene…“.
(dso.hr)
MAKSIMILIJAN CENČIĆ
(26. srpnja 1951. – 16. travnja 2020.)
Dirigent Maksimilijan Cenčić preminuo je 16. travnja 2020. u Beču.
Rođen je 26. srpnja 1951. u Rogaškoj Slatini u Sloveniji, a djetinjstvo je proveo u Zagrebu gdje je njegov otac radio u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu kao krojač, u kojemu je Maksimilijan Cenčić puno godina kasnije našao svoje prvo radno mjesto u Operi HNK u Zagrebu. Nakon završenog osnovnog i gimnazijskog obrazovanja u Zagrebu u kojemu je istovremeno pohađao i osnovnu te srednju glazbenu školu, svirao je harmoniku, glasovir i trubu, upisao je Muzičku akademiju na kojoj je 1976. godine diplomirao dirigiranje u klasi Igora Gjadrova. Završio je i postdiplomski studij u Češkoj filharmoniji u Pragu, kao asistent Vaclava Neumanna (1976.-1978.) a od 1981.-1983. bio je asistent Lovri Matačiću na turnejama po cijelom svijetu. U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu radio je od 1978. do 1991. uz kraće prekide, najprije kao korepetitor opere, voditelj muzičkog studija, zborovođa i dirigent. Od 7. srpnja 1984. do 1. travnja 1985. bio je v. d Ravnatelja Opere. U HNK u Zagrebu dirigirao je prvi put 20. studenoga 1976. operom Madame Butterfly Giacoma Puccinija, zatim slijede Norma Vincenza Bellinija, Don Pasquale Gaetana Donizettija, Adriana Lecouvreur Francesca Cilea i dr. Obnašao je dužnost umjetničkog voditelja i voditelja opernih studija u Prayner Konservatorium für Musik und Darstellender Kunst u Beču od 1998. godine, a 1991. postaje dirigent Državne Opere u Beču, gdje radi do 2014. Radio je i u Kini i Japanu. Otac je međunarodno poznatih umjetnika Maxa Emanuela Cenčića i Lane Cenčić. Predavao je na privatnom konzervatoriju u Beču zajedno sa suprugom Ljerkom, vokalnom pedagoginjom. Njegov repertoar obuhvaća široki raspon glazbenih stilova, od simfonijske glazbe do opere, operete i više. Uz iskustvo dirigenta u opernim kućama, festivalima, itd., bio je klavirski pratitelj, pjevač (Wiener Tschuschen Acapella Quartet), glazbeni aranžer i voditelj različitih majstorskih tečajeva.
hnk.hr