VOJNI ORDINARIJAT

Autori prvoplasiranog rada na arhitektonskom natječaju su arhitekti Andrej Radman i Igor Vrbanek. Zgrada na Ksaverskoj cesti 12, na padini obronka, između zgrada Apostolske nunciature i zgrade Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Lamela zadire “kljunom” u brijeg, pozirajući nam monumentalnim pročeljem sa “stupovljem” i “skalinadom”, što posta i sastavni prepoznatljivi dio loga Vojnog ordinarijata. Dvostruko zapadno pročelje sastoji se od vanjskog, s pet monumentalnih otvora, koji sežu uvis kroz etaže, odjeveni u kamen. Na žalost natječajni izgled ovih otvora s dechiricovskim polukružnim tjemenima nije izveden, nego su ona popeglana, u skladu s našim kockastim mentalitetom. Netko je mislio da je to “isto i jeftinije”. Drugo, skriveno ostakljeno pročelje zakriveno je prvime. Ovaj pronaos podsjeća nas na drevne hramove. Impostacijom okomito na cestu nunciatura i ordinarijat tvore tlocrtno L, koje međi park. Projektanti su se vodili vojnom jednostavnošću i pragmatičnošću te sakralnom smjernošću i čistoćom, s namjerom postizanja prepoznatljivosti i jednostavnosti. Polučen je onaj zaumni metafizički efekt, kak se šika, bez nužde razlaganja. Vidimo u ovakvom koncipiranju odmak od modernističkog teroriziranja prvenstvom funkcije, i mar za izgled, kao općom domena općinstva. Umjesto ego-tripa i formulizma tu arhitekti brinu za interes ljudi, stvarajući im skladne novotvorine, pazeći na vizure. Bočno je prizemlje iskorišteno za komotni ulaz u garažnji češalj, što je inovativno rješenje. Osnovna dispozicija trokatne zgrade je simetrična, u skladu s tradicijom. U izduženom pravokutnom tlocrtu središnje mjesto zauzima eliptični hall, iz kojega se dohodi u prostorije, a nad njim se izdiže elipsoid, kao najviši dio zgrade, dovodeći magično prirodno osvjetljenje u dubinu zdanja. Nebanalni izbor dašak je mistike, spojive s namjenom. Osno postavljeno unutarnje stubište doima se kao uspon u kakav leteći tanjur, s vrlo dojmljivim oblikovanjem. Arhitekti izlaze iz konfekcije i izborom stropova. Nalazimo tu i kazetirani strop, potpunu rijetkost u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi, i stepenasti strop. Simboličko značenje pridano je i začudno jednostavnom četverostešnom krovu, koji je namjerno jedan, na podkonstrukciji iz uskih čeličnih profila, u potpunoj suprotnosti s tektonikom masivne građevine zidane normalnim ciglenim zidovima i žbukom. Ovime je laki “lebdeći” krov istaknuto nadstrešeni štit od oborina odvojen od toplinske zaštite, koja je povrh čvrstog “bastiona” vjere. Prodor staklenoopečnog elipsoida koji se izdiže ponad halla svojevrsna je poveznica s nebesima. Longitudinalni tlocrt omogućuje prilagodljivost, zbog bočnih dugih vanjskih nosivih zidova. U prizemlju se nalaze: portirnica, čekaonica, salon za prijeme, protokol, ured ordinarija, ured generalnog vikara, ured ekonoma, pastoralno-katehetski ured, garderoba, eliptični hall sa stubištem i na koncu prostrana kvadratna dvorana za 50 osoba. Na katu su mahom prostorije za smještaj i rad osoblja ordinarijata i njihove goste.
Zgradu sagradi RH, po ugovoru sa Svetom Stolicom. Gradnja započe 1999., a blagoslovljena je 5. kolovoza 2003. Blaženoj djevici Mariji, Gospi velikoj hrvatskog Krsnog zavjeta kao zaštitinici Vojne biskupije u Hrvatskoj. Svečanu sv. Misu i blagoslov predvodio je tajnik Kongregacije za biskupe mons. Francesco Monterisi, s mons. Martinom Vidovićem, papinskim nuncijem u Bjelorusiji. Otkriven je spomenik papi Ivanu Pavlu II. u parku. Kapela u sjedištu Ordinarijata, arhitekta Timoteja Kritovca dovršena je dogodine. Rese ju djela akad. kipara Kuzme Kovačića i akad. slikara Josipa Botterija Dinija. Oltar je posvećen i kapela blagoslovljena na Tijelovo 2004. Vojni ordinarijat ima 22 kapelanije. Godine 2006. u perivoju su postavljene biste blaženog Alojzija Stepinca i Franje kardinala Kuharica. U sjedištu Ordinarijata uređena je galerija u kojoj izlažu renomirani hrvatski umjetnici.
Vojni ordinarijat je posebno crkveno područje u razini biskupije, koji vodi vojni ordinarij, imenovan od pape, i član HBK. Pastoralno skrbi za pripadnike oružanih snaga i redarstvenih službi. Sveta Stolica ga je uspostavila prema kanonskom pravu i ugovorom Svete Stolice i RH 1996. dekretom Qui Successimus nagodinu. Dopisom Apostolske nuncijature u Hrvatskoj 1998. mons. Juraj Jezerinac je imenovan Vojnim ordinarijem za Hrvatsku. Pravilnikom o ustroju i djelovanju Vojnog ordinarijata u RH, s potpisima HBK, ministara obrane i unutarnjih poslova reguliran je njegov položaj 1999. naspram predmetnih ministarstava. Vojnu biskupiju u RH tvore: a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske; b) članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i njihova djeca, kao njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište; c) kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi; d) svi vjernici koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost. Godine 1998. počeo je osnutak vojnih kapelanija. Prezbitersko vijeće i Vijeće savjetnika osnovani su 1999. Prezbitersko vijeće ima jedanaest članova. Svećenici biraju četiri, biskup – vojni ordinarij imenuje četiri, a tri su člana vijeća i to po službi: generalni vikar, vikar za pastoral i kancelar. Za svećenike se priređuju seminari četiri puta godišnje, duhovne vježbe, a kapelani sudjeluju i na međunarodnim seminarima za vojne dušobrižnike. Vojni ordinarijat RH povezan je sa stranim vojnim ordinarijatima (ima ih 37), napose s: francuskim, njemačkim, talijanskim, austrijskim, poljskim, mađarskim i američkim. U kapelanijama su redovite pouke za uvođenje odraslih u kršćanstvo. Slijedom pismene molbe započinje katekumenat od najmanje godinu dana. U kapelanijama se obavljaju redovite kateheze za vojnike i redarstvenike. Vojni kapelani pripremaju vojnike za misije- Od 2006. vojni kapelan sudjeluje u misiji ISAF u Afganistanu. Trodnevne duhovne vježbe uvode vojnike i časnike u duhovni život, okupljaju mnoštvo vjernika, preko 7.000 u deset godina; policajaca, vojnika, službenika, dočasnika, časnika, generala i admirala. Hodočašća su važna za pastorizaciju. U listopadu hodočaste u Mariju Bistricu, a u lipnju u Lourdes. Godišnje hodočasti 1800 hodočasnika.

Ati SALVARO