Josipovićeve manipulacije
Nije jasno kakvi su motivi bivšeg predsjednika Josipovića kada kritizira odredbe koje su ugrađene u jedan europski dokument, a koji ide na ruku Hrvatskoj? Nije jasno niti zbog čega Josipović u otvorenom pismu Predsjednici manipulira činjenicama i iznosi neistine?!
Ako još nekom možda nije jasno zbog čega se najednom u javnosti pojavio Ivo Josipović i to s nekakvim otvorenim pismom predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović – a u kojem se na krajnje neprimjeren način obračunava s hrvatskom diplomacijom – dovoljno je pročitati izjavu predsjednika ORaH-a Luke Kellera o tome kako ga je bivši predsjednik kontaktirao. Naime, Josipović je računao na to da će na izvanredne parlamentarne izbore izići sa širokom koalicijom lijevih stranka, a on bi valjda bio predvodnikom te priče. No, ORaH i Laburisti, koji, da ne bi bilo zabune, ni sami ne prelaze izborni prag, sa sobom ne žele vući Josipovića što najbolje govori o njegovu “rejtingu”. Štoviše Keller otvoreno govori kako „za Josipovića i njegovu stranku nema mjesta u koaliciji“, dok Laburisti poručuju da bi s Josipovićem imali više štete nego koristi. „Mi nismo komunjare, mi smo ljevičari koji se ponajprije bavimo radničkim pravima. Ne želimo da nas se gleda kao slijednike Saveza komunista“, rekao je izvor iz Laburista.
Takvo razmišljanje ne čudi. Josipović je jedini hrvatski predsjednik koji nije uspio dobiti drugi mandat i koji se odmah na sljedećem pokušaju (a to su bili parlamentarni izbori) poskliznuo na samog sebe i nestao s političke scene. Četiri godine ranije, predsjednikom države postao je isključivo zato što ga je pogurala velika partija, a kad je došao trenutak u kojem je morao pokazati što je uspio napraviti, njegov “rejting” se ispuhao kao probušena guma na biciklu. To se ne bi dogodilo da je Josipović talentiran za politiku. A nije. Ne zna odabrati ni mjesto ni vrijeme, a još manje politiku.
Tako je bilo i ovaj put. U trenutcima kada su – unatoč nezainteresiranosti europske političke scene za odnose između Hrvatske i Srbije – hrvatska diplomacija, ministar vanjskih poslova Miro Kovač i konačno HDZ uspjeli progurati važne odredbe u jedan službeni dokument Europske unije, netalentirani se Josipović kao nekakvo namrgođeno gunđalo javio pismom u kojem se praktički svrstava na stranu srpske diplomacije. Zanimljivo, nije se Josipović oglasio prije dvije godine kada je Europska unija češljala pravosuđe Srbije, a kada bivša ministrica Vesna Pusić (koja je isto ovih dana doživjela očekivani debakl na međunarodnoj sceni), kao ni njen tadašnji šef Milanović nisu uputili ni jednu jedinu primjedbu na stanje u srpskom pravosuđu. Bivša, Milanovićeva Vlada nije iskoristila mogućnost ukazivanja na neprihvatljivost zakona o univerzalnoj mjerodavnosti za ratne zločine kojim se Srbija zapravo proglasila arbitrom za sva djela počinjena i u Hrvatskoj. Sada, kada se velikim trudom uspjelo u kriterije EU i otvaranje poglavlja 23 i 24, ugraditi obveze Srbiji da se spomenuti zakon ne može primjenjivati i vrijediti ni za jednu državu, pa tako ni za Hrvatsku i BiH, netalentirani se Josipović javio. Možda mu smeta i to što je Hrvatska u tim pregovorima nametnula Uniji kriterij da Srbija mora poštivati pravni okvir za zaštitu manjina, da hrvatska manjina mora imati zajamčena mjesta u tamošnjem parlamentu, kao što srpska manjina uživa to pravo u Hrvatskoj. Nadalje, uspjelo se ispregovarati, a onda i ugraditi kao kriterij i obvezu Srbije da osigura pravo žrtvama rata na pristup pravosuđu bez diskriminacije kako bi mogli pred njihovim sudovima tražiti odštetu. Također, tu je i obveza suradnje s hrvatskim vlastima oko pronalaska nestalih, kao i čist i jasan odnos Srbije prema Haagu, uključujući i izručenje ratnih zločinaca. Drugim riječima, ako Srbija ne suspendira sporni zakon, ona će sama sebe blokirati i ne će moći pristupiti EU.