Treba zaroniti duboko u sebe
Akademski slikar Tonko Smokvina rođen je 1980. u Dubrovniku. Diplomirao je 2003. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Eugena Kokota.Samostalno izlaže od 2005., a skupno od 2002. Istaknuti je pripadnik suvremene likovne scene te autor snažnog nadahnuća
Pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih likovnih umjetnika, u srednoj školi bili ste kod Josipa Trostmanna, da bi potom diplomirali kod Kokota na Alu u Zagrebu. Koliki je njihov utjecaj bio na vaš rad i likovno formiranje?
– Samim odabirom umjetničke škole odlučio sam se baviti umjetnošću.Trostmann, vrsni kolorist prepoznao je moju sklonost prema boji i mogu reći da je na neki način utjecao na moje likovno formiranje. Kasnije se moje formiranje nastavilo na ALU u Zagrebu gdje sam 2003. diplomirao slikarstvo u klasi prof. Eugena Kokota.
Trostmann i Kokot kao vrsni koloristi prepoznali su moj osjećaj za boju te mi davali punu slobodu ne sugerirajući mi ništa vezano za odabir palete boja. I danas smatram da je nekom tko osjeća boju teško ili nepotrebno sugerirati išta vezano za boju jer s tim se rodiš ili ne. Sjećam se jednog razgovora na 4. godini kad mi je prof. Kokot rekao: „Kolega, vi ćete cijeli život slikati“.
Od samog početka kolorizam je Vaš zaštitni znak.
– Tako je. Boja je nešto što me vuče, čemu težim, gdje se dobro osjećam.Od samog početka su me povezivali s dubrovačkim koloristima što i nije čudno kad dijelimo isto dubrovačko svjetlo.
U rodu ste s poznatim umjetnicima?
– Moja obitelj s očeve strane dala je više umjetnika od kojih je najznačajniji Mato Celestin Medović. Moj pradjed Julije Đulo Medović bio je neput Mata Celestina Medovića tako da i odatle, vjerujem, potječe moja povezanost i osjećaj za boju.
Mediteranske motive realizirate ekspresionistički.
– Moram reći da vrijeme volim provoditi u prirodi okružen morem tako da na slikama prevladavaju mediteranski motivi koje slikam ekspresionistički naginjući na apstrakciju. Kod slikanja volim istraživati mogućnosti, odnose boja vođen nekim unutarnjim osjećajem. Slikama dominiraju pokreti, pastozni namazi, govoreći o energiji i doživljaju samog motiva.