Bijeg iz Okučana

Predsjednik RH Zoran Milanović opet je pokazao svoje pravo lice – nije se zbog grba HOS-a želio pokloniti hrvatskim žrtvama u Vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak 1. svibnja 2020.

Predsjednik Milanović tražio je povod i našao – u majicama dvojice pripadnika HOS-a. TV reporteri su izvijestili javnost da je riječ o majicama gdje je pisalo “Za dom spremni“, ali su u tim prvim javljanjima namjerno prešutjeli da je riječ o grbu, znaku HOS-a, koji je legitiman, a koji je „ozakonio“ Milanovićev mentor – Ivica Račan, koji je dobro procijenio da je taj znak bio i na odorama ljudi koji su, za razliku od trenutnog predsjednika države, obranili hrvatsku Domovinu.
U VL, 2. svibnja 2020., zbog tog čina proglasili su ga „osobom tjedna“ te su podsjetili na njegove riječi, slogan – „ratovi su završeni“ te dodali kako je Milanović u predizbornoj kampanji „nudio normalno“ te da je „obećavao biti predsjednik s karakterom“, koji „nikome ne podilazi“.
Kako ne podilazi, kad je već prvih tjedana nakon što je došao na Pantovčak, iz tog prostora izbacio biste najistaknutijih Hrvata, među ostalim i bistu prvog hrvatskog predsjednika i pobjednika Domovinskog rata dr. Franje Tuđmana? Za čiji je račun to uradio?
Trebamo još jednom naglasiti da pozdrav „Za dom spremni“, iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, nema nikakve veze s istim takvim pozdravom iz Drugog svjetskog rata, to prije jer ti koji su ga isticali dok su se žrtvovali za hrvatsku Domovinu uglavnom su rođeni nakon tog rata! Zna to dobro i Milanović, koji nas neprestano vraća u prošlost, u doba Tita i partije, ali i traženja izgovora da se ne procesuiraju partizanski i komunistički zločini.
Hoće li uostalom napraviti i „incident“ u Kumrovcu, kad će na svakom od sudionika „Titova puta“ vidjeti majicu s crvenom zvijezdom petokrakom, kakvu je nosio i ratni zločinac Veselin Šljivančanin, tijekom srpske i ine okupacije Vukovara, ili kakve su nosili pripadnici zločinačke JNA kad su rušili, ubijali, palili i otuđivali u Škabrnji ili Voćinu?
Nakon ovog što je učinio Milanović u Okučanima, predsjedniku treba zahvaliti i njegov savjetnik za branitelje general pukovnik, ratni zapovjednik Marijan Mareković, koji je ostao i kojem nisu smetale majice HOS-a.
Nego, što je u čitavoj priči o Milanoviću s Hrvatskim generalskim zborom? Sada ga je napustio i cijenjeni dr. Andrija Hebrang, koji je također bio njihov član. Naime, hrvatski se generali u povodu incidenta trenutnog predsjednika države (svaka čast iznimkama) ne javljaju, pa ni Gotovina ni Markač. Oni bi prvi trebali i morali stati u obranu vojnika koji su branili i obranili hrvatsku državu. Većina od njih šuti, kao da se to njih ne tiče, kao da u vrijeme rata nisu vidjeli ni čuli ni za jednog HOS-ovca.
General Željko Sačić je prije obilježavanja Vojno-redarstvene operacije Bljesak također bio pozvan na svečani prijam kod Milanovića, kao jedan od ratnih zapovjednika. Nije se odazvao, ali je rekao da ga jako zanima koji će se ratni zapovjednici odazvati?
Odazvali su se uglavnom oni (svaka čast iznimkama) koji se inače odazivaju bez obzira tko je na vlasti, lijevi ili desni, koji se ne usude pitati: gdje je recimo Milanović bio i što je radio tijekom Domovinskog rata, pa i u vrijeme „Bljeska“, kad su u srpskoj i inoj agresiji ubijeni, ranjeni i protjerani Hrvati, samo zato što su željeli biti svoji na svome?
Potezom hrvatskog predsjednika države poglavito su oduševljeni Srbi, ali i domaći dezerteri, od kojih je jedan dio i u najvišoj hrvatskoj politici.
Tako je, uvijek „budan“, ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin uz ostalo izjavio (Politika, 2. svibnja 2020.) da odbijanje Zorana Milanovića da se ne „pojavljuje uz ustaške simbole budi nadu da će u Hrvatskoj napokon doći do institucionalnog odbacivanja ideologije ustaštva“ te da će „Hrvatska prestati tražiti opravdanja za zločine NDH i polagati vijence na ustaške grobove u Bleiburgu“.
Da, to kaže čovjek koji u Srbiji podupire svaki četnički miting i koji svečano otkriva spomenike, trgove i ulice ratnim zločincima i koji jedino vidi Hrvatsku kao agresora na – Srbiju! Ne bi li se predsjednik hrvatske države od takvih trebao distancirati?
A u dijeljenju lekcija Hrvatskoj, zanimljivo je i razmišljanje srbijanskog talentiranog literata notornog Marinka Čulića. On uz ostalo ističe:
„Nije moguće dokle god se iz najviših vrhova vlasti ne kaže jasno i glasno tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, točka“, poručuje „nenadmašno pero“ u Novostima (1. svibnja 2020.), koje hrvatska država i ove godine za 52 broja izlaženja financira sa 3,8 milijuna kuna!
Dakle, ne traži i tko je bio na pravoj a tko na krivoj strani u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata!
Sad su „svi“ Srbi, gle čuda, poput Rade Šerbedžije (VL, 2. svibnja 2020.“) „na strani pravde, blagosti i razumijevanja“, odnosno kako ovaj navodni dezerter kaže „bio sam i uvijek ću biti protiv rata i protiv agresije“.
Šteta što nije rekao protiv čije agresije?
U njegovu slučaju to se najvjerojatnije podrazumijeva.