Najviše umjetničko postignuće Ante Knešaureka
Za područje glazbene umjetnosti i muzikologije nagradu je dobio izv. prof. mr. art. Ante Knešaurek, za djelo “Koncert za klavir i orkestar”
Uz Dan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i 150. obljetnicu osnutka Akademije (29. travnja 1861.), Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na svojoj 3. (257.) redovitoj sjednici, održanoj 7. travnja 2020., temeljem prijedloga i mišljenja razreda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, izvješća Odbora za nagrade od 3. travnja 2020. i članka 10. Pravilnika o postupku dodjele nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, nakon obavljenog elektroničkog glasovanja u razdoblju od 7. do 14. travnja 2020., donijelo je Odluku o dodjeli Nagradu za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2019. Za područje glazbene umjetnosti i muzikologije nagradu je dobio izv. prof. mr. art. Ante Knešaurek, za djelo “Koncert za klavir i orkestar”.
Ante Knešaurek (Zagreb, 1978.) hrvatski skladatelj i orguljaš, izvanredni profesor na katedri za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studije orgulja (Mario Penzar) i kompozicije (Marko Ruždjak) i izrazito je aktivan u oba područja. Nakon magisterija orgulja u Zagrebu nastavlja poslijediplomske studije orguljske interpretacije i improvizacije na Visokoj školi u Detmoldu (Norbert Duchtel) i Grazu (Gunter Rost). Orguljsku improvizaciju također studira u Hrvatskoj s Anđelkom Klobučarom, a među njegove učitelje ubrajaju se i Daniel Roth, Ludger Lohmann, Almut Robler i Michael Gaillit. Koncert za klavir i orkestar Ante Knešaureka nastao je 2015. po narudžbi 40. Osorskih glazbenih večeri. Praizveden je s velikim uspjehom na koncertu otvorenja festivala 19. srpnja 2015. u interpretaciji pijanista Filipa Faka i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Aleksandra Markovića. Riječ je o skladbi izrazito visokog umjetničkog dosega, osebujnih harmonijskih, polifonih i strukturno-formalnih rješenja, bogate zvukovne fantazije. To je glazba koja odiše vedrinom i pozitivnom stvaralačkom energijom. U okvirnim, brzim stavcima, posebno u trećem (Prestissimo), solistička dionica virtuozno je pisana u interakciji sa sastavom simfonijskog orkestra, koji skladatelj znalački koristi postižući sjajne kolorističke efekte. Središnji, poetični, polagani stavak u znaku je apartne oktavirane melodijske linije u dionici klavira. Djelo je svojevrsna sinteza tradicije i inovacije. Objedinjuje različite kompozicijske elemente i sustave. Dominira proširena tonalitetnost, ali već u početnom nastupu klavira javlja se bitonalitetski sukob molske i durske terce. Neke pasaže i brzi sljedovi različitih akorda u trećem stavku rezultiraju politonalitetnošću, a valoviti glissandi klavira i harfe pred samim krajem stavka formiraju cluster u pokretu, disonantno zgušnjavanje koje se razrješava u kadenci “in C”. Ovo majstorsko Knešaurekovo djelo od iznimnog je i trajnog značenja za hrvatsku glazbu i kulturu.
(info.hazu.hr)