SVE ZA HRVATSKU

HRVATSKU NI ZAŠTO

Priredila Ankica Tuđman,

VL, Zagreb, 2011.

 

SUBOTA, 11. KOLOVOZA 1973.
Neizvjesnost sve nepodnošljivija.
Okončati to već jednom na bilo koji način. Jednom za svagda!
Da, kad bi se to moglo.

PONEDJELJAK, 13. KOLOVOZA 1973.
Jučer smo bili na izletu u Zagorju. Kod Rudeka i Cene.
Priča mi Rudek i Vilček Klinček da su me pred 2-3 tjedna opet spominjali u novinama, u sklopu nac. sep. elemenata.
Navečer bili Kramerovi. Fredi priča da se Buda ponaša veoma konzervativno i kruto u odnosu na crkvene probleme. Sukob između njega i Mongolca. Mjesto Milke da bi htio doći Marijan Cvetković. Da se ponovno rasplamsao sukob između Bude i Medvjeda, kojega bi navodno trebao naslijediti Slavko Komar, koji se drži uzdržano, kritično prema svima (i bivšim i sadašnjim).
“Timok” iz Zaječara izbacio zagrebački “Dinamo” iz kup natjecanja.

UTORAK, 14. KOLOVOZA 1973.
Putovao sam nekim nepoznatim predjelom; zapravo pješačio a put se mjestimice gubio u blatu i šumi, da bih opet prolazio kroz neke muzeje koji su me veoma zanimali. Kad sam se izgubio pošao sam za nekim vodičem ali nisam imao u nj povjerenja pa sam nastavio sam; probudio sam se na raskrižju…
Vidjeh i Brunu kako se vraća iz zatvora. Toliko bi toga valjalo reći tom mladom čovjeku, ali kako? Što je uostalom do sada razumio i sam i kako me je shvaćao. Tko bi to znao, premda je jedan od najdarovitijih mladih ljudi, što sam ih imao u Institutu. Uostalom nismo ni imali prilike razgovarati.
U Beogradu je umro Ivan Radović. Bio je dobar slikar, drag čovjek i blizak prijatelj. Bez njega bio bi mi boravak u Beogradu, od 1949/50 kad sam ga upoznao, do 1961, znatno teži… Dolazio je u naš dom još dok je od sadašnjeg društva – koje ga je obasulo priznanjima nekoliko godina pred smrt – bio potpuno negiran kao tobože buržoaski slikar. Bijaše formalno gladan. Prvu izložbu u Beogradu, u Domu JNA, godine 1951. omogućio sam mu takoreći sam. Bio mi je trajno zahvalan, dok je na svoje predratne drugove Koču i Dedijera bio uvijek pomalo bijesan. Bili smo dobar dubl par u tenisu. Imalo nekoliko njegovih vrijednih slika iz svih faza. Bio je nenadmašan pejzažista vojvođanske ravnice, a aktovi mu podsjećaše na Bonarda i Renoira, ali i onda kad su se osjećali pariški uzori bio je to samosvojan umjetnik.

SRIJEDA, 15. KOLOVOZA 1973.
Ništa nova! Možda neće riješiti do 19-og.
Fredi i Višnja s djecom u vrtu. Popodne došao Ivo Rukavina. Vratio se iz Mošćenićke Drage.

17.-23. KOLOVOZA 1973. U UMAGU
Pošto je Ivica s obitelju otišao u Sarajevo, to smo odlučili da odemo na tjedan dana u njegov prazan stan u Umagu.
Ankica, Seka, Stevo, Dejan i moja malenkost. Plivao sam tih šest dana i prije i poslije podne. Dejan mi je bio izvrstan partner; štoviše tjerao me u “duboko more”, a predvečer smo bili posljednji kupači. Kao i A. volio je plažu u Katoru.
Za to vrijeme: jedno veče na ribolovu s arhitektom Ilkom Zlatarom i E. Medicom. M. Bijaše istarski prvoborac i partijski sekretar i predsjednik općine koji je došao pod udar u Karađorđevskoj eri čišćenja. Odležao je dva mjeseca u zatvoru pod optužbom zloporabe službene dužnosti, ali je pušten bez presude.
Oba pričaju o stanju u Umagu i u Istri s gorčinom razočaranih i ozlojeđenih ljudi: slovenska penetracija na svakom koraku, a Zagreb nikada nije imao nikakav hrvatski koncept za očuvanje Istre ni nasuprot talijanskoj iredenti, već smo vodili takvu politiku da smo i hrvatski živalj tjerali da optira za Italiju.

Nekoliko puta u društvu sa Stevinim rođacima, obitelju Branka Ostojića. On je Srijemac, Zemunčanin, agronom, srpski i savezni kadar, a sada predstavnik ne znam kakvog poduzeća u Münchenu. Da mu dobro ide dokaz je i kuća (zapravo mala vila) u Umagu. St. kaže da pretpostavlja da radi za Udbu; u svakom slučaju ako više nije, bio je u Genexovoj mreži.

Priča: dok je bio u saveznoj upravi (direkciji za materijalne rezerve) kako se čudio da se predstavnici Hrvatske ne znaju ni s argumentima u rukama boriti za svoje interese, dok su i on osobno i drugi improvizirali, a bilo je i ovakvih makinacija: kad se prešlo na “demokratski” način rješavanja uvozno-izvoznih problema, raspisivanjem natječaja za najpovoljnije ponude, onda se npr. upriličilo da hrvatska delegacija zaglavi u liftu pa kad je u 9,10 sati stigla u dvoranu gdje su ostali već sjedili predsjedavajući je objavio da ponude iz Hrvatske nema, jer nije predana do devet sati do kad je bio rok!
(Ispričao je to, kao i ostalo, preda mnom, A., Stevom, Sekom i svojom suprugom Anicom).
Klasičan oblik čiste demokracije za koju se bore hrvatski voždi.
Ili on zna da je Lazo Vračarić pravio poslove za Genex.
Ili kako je Genex osiguravao svoje poslove:
– stan je uvijek bio središnje životno pitanje pa je Genex zaobilaznim putem osiguravao da stan dobiju određeni referenti, načelnici odjela i pomoćnici ministarstava u saveznoj upravi, i ne samo to nego su u tim stanovima bili instalirani svi električni strojevi, od hladnjaka do televizora i air-conditiona (ako je trebalo) kao reklamni primjerci Simensa ili neke druge tvrtke što ju je Genex zastupao.
Ili: ljudima iz uprave ili iz poduzeća diljem zemlje: bit ćeš na tom (svojem) poslu još jednu, dvije ili tri godine, raditi tako i tako, a onda ideš za našeg predstavnika u Moskvu, ili u Pariz, ili u London, ili u Švicarsku, ili u Argentinu (itd.) s takvom i takvom plaćom; a jednom stručnjaku (ako se ne varam rekao je Ležimirac) Genex je rekao ići ćeš u inozemstvo za šest godina! Prije bi naime bilo nezgodno jer je čovjek bio osuđeni Ljotićevac.
A ovako sve u redu. Socijalistički komunizam.
Kako su tamo vraćeni ne samo u javni život nego i na ključne položaje takvi i slični pobornici hegemonizma i unitarizma tako su u Hrvatskoj udaljavani revolucionarni kadrovi koji su se jedino tome suprotstavljali.
O, bože dragi, kome to još treba dokazivati!…

SUBOTA, 25. KOLOVOZA 1973.
Seka sa svojima otputovala u Zemun. Dejan je bio kod nas ili s nama neprestano tri mjeseca, a s prekidima ove godine punih pet mjeseci. Pet pola manje.
Jučer na povratku u Iki svratili kod Lj. Nervno rastrojena, očito ima problema.

NEDJELJA, 26. KOLOVOZA 1973.
U današnjem Vjesniku:
Godine 1945. u općini Buzet bilo je 18.064 stanovnika a po popisu iz 1971. samo 7.445, što znači da se odselilo 58% stanovnika i to “isključivo hrvatski živalj jer ovdje nije bilo Talijana”!
Ž.D. kod Mike. Veli da nije u dobroj kondiciji.
Pita se s kim je to radio, s kakvim kreaturama? Još mjesec dana prije Karađorđeva bio je tapšan po ramenu: dobro radite! Prema tome zna se gdje je glavni izvor. Za svaku priliku određeni kadrovi.
F. priča da brat Ž. D. iz Vrhovnog suda prenosi mišljenje naših ljudi da su Marko i Šime pravili nepotrebne gluposti prije, a i na sudu.
Ne znam na što misle. Da li je to samo činovničko mudrijašenje nad žrtvama, ili i kritičko mišljenje koje vjerojatno ima svoja opravdanja, ali ne mijenja ništa na njihovu položaju…
Završene ovogodišnje “Dubrovačke ljetne igre” zapravo umjetnički festival.
Krležin Kolumbo davan na plovećem brodu “Santa Maria”. Zanimljiv pothvat koji bi valjalo vidjeti.

PONEDJELJAK, 27. KOLOVOZA 1973.
Jučer s Kolom Kajićem, a danas s Ivom Rukavinom (poslije odmora). Ne znam tko je od nas puniji žući. I oni kažu da je dobro da su ostali kod zdrave pameti. A ja?

UTORAK, 28. KOLOVOZA 1973.
I fizički i psihički veoma sam loše. Neizdrživo! Okružni sud u Sarajevu osudio je na 6 godina robije Možu (?) Markovića iz Duvna zbog toga što je 14.10.1972. iz Njemačke prenio letak u kojem se hrvatski narod poziva na borbu protiv soc. Jugoslavije (Vjesnik).
Za letak šest godina!
Vlasta Gotovac priča da je Vladi u St. Gradiški veoma loše. Po prvi put pao u duboku depresiju. Režim nepovoljan: može ga vidjeti samo jednom mjesečno, 20. min. i to na razdaljini da se ne mogu ni rukovati.
Nestalo je i ljeta. Temperatura pala na oko 20o C. Mrak se spušta već u 7 sati. Oblačno ali nema kiše iako bi je trebalo jer je već dugo suša.

Nastavlja se