Naša sloga, naša Istra
![]()
Kao prvo, čestitam Hrvatskom slovu na dvadesetpetoj obljetnici, nadajući se daljnjem izlaženju našega jedinog tjednika za kulturu.
U XIX. stoljeću Istra pod austrijskom vlašću već pomalo (dosta) odnarođena, denacionalizirana – dekroatizirana, u drugoj polovini toga stoljeća počela se buditi, nacionalno osvješćivati, zapuhali su vjetrovi hrvatskog narodnog preporoda. Dok su se u to vrijeme na istarskom poluotoku već naveliko čitale novine na talijanskom, njemačkom, a i slovenskom jeziku, konačno se prije točno 150 godina pojavio i prvi hrvatski list za Hrvate u Istri: Naša sloga – poučni, gospodarski i politički list (prvo polumjesečnik, kasnije tjednik).
Prvi broj izišao je 1. lipnja 1870. u Trstu. Najveći sin Istre biskup dr. Juraj Dobrila (uz Matka Laginju) idejni je začetnik Naše sloge.
Najpoznatiji urednik Naše sloge bio je prof. Matko Mandić iz grada Kastva koji je kao zastupnik u Istarskom saboru u Poreču uvijek govorio samo hrvatskim jezikom.
Od srpnja 1899. izlazi u Puli. Dana 25. svibnja 1915. tiskan je posljednji broj Naše sloge.
“U nacionalnom pitanju koncepcija Naše sloge bila je dosljedno antišovinistička. (…) Glavni cilj je bio da se u Istri uspostave potpuno ravnopravni odnosi između Hrvata i Talijana.” (Tone Peruško i suradnici, “Knjiga o Istri”, Zagreb, 1968.)
Pišući o povijesti hrvatskog novinstva u Istri, svi su naši autori, in solidum, zaključili: narodnoga preporoda i pokreta istarskih Hrvata bez Naše sloge ne bi vjerojatno ni bilo.
U tom (širem) kontekstu može se slobodno reći kako je Naša sloga zaslužna što je Istra sastavni dio današnje Republike Hrvatske. (Lit. Božo Milanović, “Hrvatski narodni preporod u Istri”, I – II, Pazin 1967.; Josip Percan, “Obzori istarskog narodnjaštva”, I – III, Pula – Rijeka 1986.
Nisam baš siguran hoće li se stopedeseta obljetnica Naše sloge dostojno i svečano – javno (ili uopće) obilježiti u Istri – “s ovu i s onu stranu Učke”.
Gino PRENC, zagrebački Istranin
![]()
Napomena: Stajališta iznesena u rubrici Jeka osobna su stajališta njihovih autora te ne moraju odražavati i stajališta Uredništva Hrvatskoga slova.
