Živjeti od umjetnosti u središnjoj Bosni nije nimalo lako
Zdenko Jurišić rođen je u Travniku 1962. a u rodnom gradu završava klasičnu gimnaziju. Diplomirao je na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti, te izlagao na više skupnih i samostalnih izložba. Njegova kiparska djela oplemenjuju sakralne i javne prostore Lašvanske doline. Povoda je ovom razgovoru više, između ostaloga nedavno otkrivena skulptura književnika i svećenika Stjepana Džalte kao i nedavno održana izložba u Kaštel Sućurcu. Pitali smo u kakvom su položaju hrvatski umjetnici toga prostora, kako žive i djeluju, s kakvim se izazovima i poteškoćama susreću, pogotovu kad je cijela obitelj kao njegova umjetnosti posvećena, te koliko njihova umjetnost za budućnost čuva hrvatski identitet Travnika, Kiseljaka, Uskoplja…
Gospodine Jurišiću, pisali smo u Hrvatskom slovu više puta o Vašim djelima, a povod ovom razgovoru jest Vaša skulptura književnika i svećenika Stjepana Džalte (1931. – 2008.), nedavno postavljena u Uskoplju. Zrači njegovim duhom, sjećamo ga se upravo takvoga, bio je suradnikom Hrvatskoga slova. Što ste željeli evocirati svojim kiparskim uratkom, naglasiti kao univerzalnu vrijednost za župu, grad, narod?
– Don Stjepana Džaltu sam doživio kao posebno zanimljivu osobu. Bio je čovjek koji je imao što reći ljudima u svom okruženju, a i drugima. Govorio je to kao književnik svojim tekstovima, a kao svećenik svojim propovijedima. Bio je na glasu kao dobar govornik i propovjednik. Nadam se da sam svojom skulpturom uspio na promatrača prenijeti bar dio njegove posvećenosti tom zvanju.
Kulturna javnost, ponajprije kritika, ističe vrijednosti Vašega sakralnoga opusa kojim ste zastupljeni u katoličkim crkvama po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj… Na koji se način iznjedrio taj Vaš interes za duhovne teme i kako im pristupate?
– Sakralna skulptura nije jedina tematika koja me zanima, ali svakako obuhvaća najveći dio mog rada. Interes za sakralnu umjetnost potječe iz mog nacionalnog bića, moje vjere i obiteljskog okruženja. Taj interes je svojstven mnogim umjetnicima svih uvjerenja i podneblja. Oduvijek su ljudi inspirirani božanskim. U povijesti umjetnosti nalazimo beskrajni niz pokušaja da se oda počast Bogu (bogovima) ili da se dokuči vječni misterij onoga iza. Smjenjivanjem likovnih smjerova to traganje za božanskom ljepotom i razumijevanjem tajne nije izgubilo svoju privlačnost. Sagledavanje istog motiva i događaja na nov način i u novom svjetlu, pomaže razumijevanju slojevitosti i spoznavanju dubine tog motiva. Po interesu za sakralno ne razlikujem se od mnogih drugih umjetnika iz Hrvatske.