DNEVNIK – Antun Vuksan, slikar – restaurator majstor – umirovljeni stručni učitelj slikarskih tehnika

 

Ponedjeljak, 25. srpnja
Izvrstan tekst Milene Zajović u „Večernjem listu“ od 23.srpnja, o svjetskoj konvenciji stripa, crtanog filma, video igara, ilustracije i industrija zabave u dalekom San Diegu. Čeka se dodjela nagrade Eisner, u čak trideset kategorija. Zvijezda skupa je redatelj Oliver Stone, koji predstavlja svoj novi film o zviždaču Edwardu Snowdenu. Stone se obrušio na Pokemone Go igricu, zbog povrede privatnosti i video nadzora korisnika. Tekst me potaknuo na osvrt.
U mnoštvu aktualnih medijskih i umjetničkih zbivanja nameće se jednostavno pitanje: Postaju li video instalacije i kibernetičko kinetički eksperimenti te elektroničko manipuliranje fotografijom – osnova suvremene umjetnosti. Cinik bi rekao da će kipare zamijeniti višedimenzionalni printeri pretvoreni u tvorce materijaliziranih holograma – kao umjetničkih djela. Postaju li performansi kombinacija kazališnih, filmskih i audio medija – kao kombinirane iluzije: laserske nano tehnologije i raznih festivala umjetničkih pretenzija. Gdje počinje i završava likovna magija a počinje masovni ili pojedinačni lov na Pokemone.
Tehnološka ilustracija – print – dobiva slikarski status – postaje izraz, autorska djela nastala računalno binarnom kombinatorikom nano točaka i kodova. Do koje granice seže iluzija suvremenog čovjeka da je preko E-medija sudionik zbivanja u kulturnim umjetničkim pokretima u cijelom svijetu. Tko je redatelj ove pandemijske komedije.
Pretvara li se umjetnička kreativnost i slikarska maštovitost u znanstveni projekt – sintezu umjetnosti i znanosti ili je to logičan nastavak širenja visokih tehnologija u sve pore umjetnosti.
I sam sam u vlastitom radu suočen sa svim ovim dilemama i lutanjima. Sjetim se svog slikarsko-pedagoškog rada u kojem je projektiranje i tehnološki sadržaj osnova ciljanog likovnog djela i uspjeha obrazovnog rada, što jednako ovisi o znanju, iskustvu i kreativnosti umjetnika pedagoga i razini tehnološke opremljenosti.
Isti postupak nije poželjan u vlastitom autorskom slikarskom i drugom umjetničkom radu, jer vodi u samokopiranje vlastitih likovnih obrazaca.
Mnogo pitanja – malo odgovora….. osim nužnosti aplikacije elektroničkih tehnologija u obrazovni proces stručnih škola iz područja primjenjenih umjetnosti i dizajna, čuvajući kreativne „otočiće“ umjetničke mašte i stvaralačke samosvjesnosti.

Utorak, 26. srpnja
Blagdan u Gorici Svetojanskoj i župnoj crkvi Sv. Ane. Veliko proštenje. Prekrasni brežuljci ispod Japetića, šareni valoviti tepisi vinograda, raskoš ljetnog obilja i zelenih amfiteatara prigorskog krajolika Plešivice i mrkih šumovitih visova Samoborskog gorja. Sveta Jana – Ivančići, rodno mjesto supruge Danice.
Naslikao sam ovdje stotine akvarela, tempera – mjesta i okolice: zimi, ljeti, ujesen… Desetci kuća u zelenilu krošnji posjelih na hrptu brijega i simbolična vertikala crkvenog tornja. Tu su započeli ciklusi veduta, krajolika panorama i figuralnih kompozicija iz tematske cjeline „dvoje“. Preko trideset godina radili bismo vikendom i tijekom ljetnih ferija: okopavali smo, kosili, vezali i obrezivali mladice, prskali protiv peronospore, brali grožđe. Imali i pili vino kao i mnoštvo prijatelja – bili smo i vinogradari. U hladu doma prebirem po mapama akvarela, gvaševa, crteža – pokušavam ih sistematizirati prema tematici, tehnici izvedbe, vremenu nastanka, to mi naravno nikad ne uspije pa ih uguram u iste korice do neke druge prilike.
U jednoj od mapa naletio sam na nekoliko desetaka akvarela i gvaševa iz osamdesetih godina prošlog stoljeća – pretežno figuracija slikana u konstruktivističkom duhu: analitički kolorizam zatvoren geometrijskim crtežom ili figuracija rješavana slikarskom mrljom, definirana koloriranim oštrim plohama – simetrične kompozicije. Vidim stilske razlike u izvedbi iste teme i prikaza motiva: rastočenog u lirsku apstrakciju ili prikazanog kroz geometrijsku stilizaciju, do čisto ekspresionističkog izraza u sintezi boje i forme do gotovo fovističkog dojma. Gesta i potez isti su na starim i novim radovima. Noviji radovi jednostavniji su u gradnji kompozicije, a raniji su iskreniji. Sve je to ista ruka, razlika je u razini izvedbe iste likovne misli.

Pročitaj više