Zlonamjerna srpska promidžba
Ono što su Srbi doživjeli prigodom vojno-redarstvene operacije Oluja ne će i ne mogu zaboraviti. Stoga i ove godine, prije ove obljetnice, počeli su sa svojom već dobro poznatom promidžbom, napadajući Hrvate putem medija, ali i diplomatskih nota.
U hrvatskoj povijesti dugo će se pamtiti 5. kolovoza 1995. kada su hrvatska vojska i policija izbrisale tzv. Republiku Srpska Krajina u svega 84 sata. Takav poraz srpski agresori nisu očekivali. Čim su se čuli prvi topovski hitci iznad Knina, tamošnja rulja brzo je palila traktore, koji su već ranije bili pripremljeni za bježaniju, i put prema – Srbiji. Vozili su kao „schumacheri“, nitko ih nije mogao zaustaviti. Među mnoštvom najviše je bilo ratnih zločinaca, koji su znali da im je jedini spas, ako se pomiješaju među žene, djecu i starce, što su i učinili.
Na čelu kolone, prema „obećanoj zemlji“, bili su Martić i kompanija. Tek kad su stigli u Srbiju, vidjeli su da su prevareni, prije svega od svojih omiljenih vođa. A hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman lijepo im je govorio i savjetovao im neka ne napuštaju domove, jer im se ništa ne će dogoditi.
I te kako se dobro sjećamo te poruke, uoči Oluje, hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, u kojoj im je poručio da poziva sve pripadnike paravojnih postrojba, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskim vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema hrvatskim zakonima. Predsjednik je, kao što smo rekli, pozvao i sve hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za život i imovinu dočekaju hrvatsku vlast. Tko je kriv što ga nisu poslušali.
Nu, vidjevši da su u Srbiji dočekani kao „građani drugog reda“, uz pomoć „tutora“, počeli su javno govoriti, odnosno „cmizdriti“, da su protjerani. Srbi kao Srbi, rekli bi ljudi. A mislili su i bili uvjereni da će dovijeka gaziti i pljuvati po svemu što hrvatski diše.