SMJERA LI EU U CENTRALIZAM ILI
U NACIONALNE DRŽAVE?
Samostalna politika država članica Unije potakla je centraliste da pojačano traže zajedničku politiku. Što bi to značilo? Pristaše nacionalne politike pojedinih država ne vide mogućnost da se centralističkim metodama spašava Europska unija. Populisti u cijeloj Europi, a isto tako u Njemačkoj, pandemiju koriste u svojoj borbi protiv globalizacije
Pojava koronavirusa otvorila je brojne probleme na području politike, gospodarstva, kulture, zdravstva i raznih međunarodnih odnosa. Što se tiče politike, upravo pojavom koronavirusa u Europi došlo je do raznih političkih razmimoilaženja. Gotovo svaka država članica EU počela se protiv tog virusa boriti vlastitim snagama. Nije bilo gotovo nikakvog zajedničkog programa u rješavanju tog suvremenog pitanja svijeta. Samostalna politika država članica Unije potakla je naravno centraliste da pojačano traže zajedničku politiku. Što bi to značilo? Ništa drugo doli do još većeg jačanja nacionalnih država, do populizma ne samo u Madžarskoj i Poljskoj, nego isto tako u velikim državama kao što je Savezna Republika Njemačka. Pristaše nacionalne politike pojedinih država ne vide mogućnost da se centralističkim metodama spašava Europska unija. To pitanje će dugo ostati na dnevnom redu. Populisti u cijeloj Europi, a isto tako u Njemačkoj, pandemiju koriste u svojoj borbi protiv globalizacije. Oni stalno ponavljaju činjenice da je globalizacija načinila velike štete europskim državama. Uzmimo samo primjer lijekova. Najvažniji lijekovi za liječenje teških bolesnika već se mnogo godina proizvode uglavnom u Kini i Indiji u neodgovarajućim uvjetima. Polako se to ukida, a tim povratkom na stari način proizvodnje lijekova jača se nacionalna politika.
Ne samo američki problem
U danima koronakrize pojačano su otvorena i pitanja socijalnih sukoba između ljudi bijele i crne boje kože. To nije samo pitanje u SAD-u. Odnos bijelaca prema ljudima crne boje kože također je problem i u državama zapadne Europe. Stručnjaci koji su ispitivali taj problem iznijeli su na površinu odnose bijelaca prema crncima u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj i drugim državama. U SAD-u Afroamerikanci odlaze češće u zatvor od bijelaca. Ako traže zajam u banci, teže će ga dobiti nego bijelci. Profesori se strože odnose prema djeci crnaca. Stručnjaci su pokazali da to nije samo američki problem, nego da i suvremena Europa ima sličnih pojava. Ti su problemi objavljeni u dnevniku Die Welt koji je po prirodi vrlo objektivan u iznošenju raznih političkih, gospodarskih i kulturnih pitanja na svijetu. U Njemačkoj prema statističkim podatcima ima više od 20 milijuna ljudi koji su potomci migranata. To je otprilike jedna četvrtina njemačkog stanovništva. Oko 11 milijuna stanovnika u Njemačkoj ima strano državljanstvo. Najveću skupinu stranaca čine Turci s gotovo 1,5 milijuna ljudi. Nakon Turaka slijede Poljaci, Sirijci i Rumunji. Ako ljudi stranog podrijetla u Njemačkoj na primjer traže stan ili im je potreban liječnik, obično su suočeni s problemima iako oni – ako su zaposleni – imaju ista prava kao i Nijemci. Prošle je godine bilo mnogo stranaca koji su se zbog svog etničkog podrijetla osjećali zapostavljeno. To je deset posto više nego godinu dana ranije (2018.). Iz studije sveučilišta Mannheim proizlazi da pučkoškolci kao djeca migranata kod učitelja slabije prolaze nego djeca domaćih ljudi iako djeca stranih roditelja njemačkim jezikom vladaju kao i njemačka djeca. Ako se neko dijete zove Murat, to mu ne ide u prilog. Broj njemačke djece koja nisu završila osnovnu školu mnogo je manji nego djece stranoga podrijetla.
U Austriji ima mnogo doseljenika iz Turske (282.800), a iz Bosne i Hercegovine također mnogo (250.000). U Beču ima mnogo doseljenika iz Srbije. Ljudi iz Turske ili iz bivše Jugoslavije imaju manje povlastica od rođenih Austrijanaca iako se stranci ponašaju slično kao Austrijanci. Trajanje života i Austrijanaca i stranaca je gotovo isto. Primjeri su to spomenutih država, a u drugim europskim državama je vrlo slično, kao u Švicarskoj, Francuskoj i Švedskoj. Koronakriza konkretnije je otvorila takva pitanja. Što se tiče Velike Britanije, ljude crne boje kože virus je jače pogodio nego bijelce.
U posljednje vrijeme u Njemačkoj se govori mnogo o tome
da je Amerika strani prijatelj. No, brojni su Nijemci
revoltirani rasizmom u SAD-u. Objektivni njemački novinari
ističu da to nije časno. Ipak rasizam je i u Njemačkoj prisutan,
a gnjev zbog američkog rasizma temelji se na antiameričkom
odnosu nekih Nijemaca prema američkom prijatelju
koji nije više tako poželjan za Njemačku i Europu
U posljednje vrijeme u Njemačkoj se govori mnogo o tome da je Amerika strani prijatelj. Brojni su Nijemci revoltirani rasizmom u SAD-u. Objektivni njemački novinari ističu da to nije časno. Rasizam je i u Njemačkoj prisutan, ne onaj koji bi bio sto posto hitlerovski ustrojen, nego je to jedan moderan rasizam. Gnjev zbog američkog rasizma temelji se na antiameričkom odnosu nekih Nijemaca prema američkom prijatelju koji nije više tako poželjan za Njemačku i Europu. Mnogi Nijemci smatraju da američko društvo nema snage da ozdravi. Jedan njemački novinar u Die Weltu kaže da američka nacija nema ideologije, ona je po sebi ideologija. Kršćanstvo i demokratska misija sjedinjeni su u jednu civilnu religiju, u mješavinu kršćanskog republikanstva i demokratske vjere. Nijemci kritiziraju predsjednika Donalda Trumpa. Komentator u spomenutom listu kaže da bi Nijemci ipak trebali biti trjezniji glede pitanja njemačko-američkih odnosa. On postavlja pitanje: „Zar bi Nijemci bolje živjeli da su pod kineskom hegemonijom, nego pod američkom?” Nastavi li se kritika američke politike, to je štetno jer tko bi inače osiguravao europsku slobodu u ratnom slučaju ako se ne može sama braniti. Bez obzira na to kako stvari stoje između Europe i Amerike, ona je prijatelj, pa makar to bio i strani prijatelj. Za Njemačku ona i dalje ostaje neizbježna. Sve je drugo opasna iluzija, piše Jacques Schuster u spomenutom dnevniku.
“Na noge Madžari”
Dnevnik Frankfurter Algemeine Zeitung objavio je jedan prilog o hrvatsko-madžarskim odnosima. Autori su dvojica poznavatelja Hrvatske i Madžarske: Von Stephan Löwenstein i Michael Martens. Povod članku je govor madžarskog predsjednika vlade Viktora Orbana u kojem je ugovor u Trianonu usporedio s prošlim epohama madžarske povijesti. Autori članka spominju da su se kritičari u Hrvatskoj digli protiv govora Viktora Orbana koji u svojoj sobi ima plakat s natpisom Fiume Tengerre Magyar. U Hrvatskoj je ta riječ protumačena kao pretenzija Madžarske na „madžarsko more”. To su bile u prošlosti madžarske granice na hrvatskom području. Hrvatski predsjednik vlade Andrej Plenković razgovarao je s Orbanom i zatražio je jasnu izjavu od njega. Orban je odgovorio da u Madžarskoj nitko ne tvrdi da je Rijeka madžarski grad. Plenković je Orbanu odgovorio da su ga mnogi ljudi u Hrvaskoj drugačije shvatili i da to šteti hrvatsko-madžarskim odnosima. Orban je odbio svaku moguću tezu da on teži za hrvatskim teritorijem. Što bi to trebalo značiti? Autori Orbanove slabosti prikazuju kao fantaziju Velike Madžarske. I madžarsko ministarstvo vanjskih poslova je izjavilo da je ta parola o madžarskom moru u Rijeci krivo shvaćena. Autori članka su tu parolu na njemačkom ovako napisali: „Auf ihr Ungarn, zum Meer”. Riječ „Auf” na hrvatskom znači: na, po, u, za, međutim u dobrim rječnicima riječ „auf” znači i nešto drugo; ustani, na noge. „Na noge, vi Madžari, na more!” Dakle, ta parola i nije tako bezazlena kako na prvi pogled izgleda, iza nje skriva se čitav jedan politički program.