Tko se boji Dana sjećanja na žrtve totalitarizama?
U Hrvatskoj se danas, unatoč svim mogućim zakonima i presudama, unatoč činjenici da je članica Europske unije, jednako ne tretiraju zločini. Još uvijek, hrvatsko pravosuđe i znanstvenici ne mogu raspolagati dokumentima komunističkog režima koji bi omogućili otkrivanje povijesne istine.
Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se 23. kolovoza obilježava kao spomendan u našoj zemlji, zanimljivo, nije ponukao one dežurne dušobrižnike koji se svakodnevno deklariraju kao antifašisti da se oglase ili da ga obilježe. Dalo bi se zaključiti da za takve svaka žrtva nije jednaka, da svaka žrtva nema pravo na dostojanstven ukop i obilježavanje grobnog mjesta.
Naime, Europski parlament uvođenjem ovog dana sjećanja pomrsio je račune svima onima uporno odbijaju priznati da su komunizam i nacionalsocijalizam jednaki u svom zločinu prema čovječanstvu. Uostalom, i sam odabir datuma za Dan sjećanja to potvrđuje. Naime, 23. kolovoza 1939. sklopljen je javni pakt o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a, te istodobno tajni pakt o podjeli interesnih sfera, odnosno Poljske i još šest država istočne Europe. Taj sporazum, potpisan u Moskvi, poznat je i kao Pakt Ribbentrop-Molotov po ministrima vanjskih poslova Njemačke i SSSR-a, odnosno Pakt Hitler-Staljin. Pakt je označio podjelu Europe između dva najgora totalitarna i zločinačka režima u europskoj povijesti – komunizma i nacionalsocijalizma. Kada je 2008. Europski parlament donio odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, parlamentarna skupština Vijeća Europe javno je osudila teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izrazila suosjećanje, razumijevanje i priznanje žrtve tih zločina. „Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude“, službeno je stajalište Skupštine Vijeća Europe.
I Hrvatski sabor, kao najveće zakonodavno tijelo, 30. lipnja 2006. donio je Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj između 1945. do 1990. U Deklaraciji se također navodi da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.