Obljetnica stradanja hrvatskih civila i branitelja
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i svetom misom na spomen-obilježju stradalim Hrvatima na Stipića livadi iznad Doljana, obilježena je 27. godišnjica stradanja 39 hrvatskih branitelja i civila koje su na današnji dan 1993. okrutno pogubili pripadnici Armije BiH. Prije početka svete mise brojna izaslanstva zapalila su svijeće i položili vijence na spomen-obilježju. Skupu se obratio general zbora Stanko Sopta, a pročitana su imena stradalih na Stipića livadi i Doljanima. U spomen na stradale, služena Sveta je misa zadušnica na kojoj su, uz obitelji i prijatelje ubijenih, nazočili i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i predstavnici vlasti i stranaka članica Hrvatskog narodnog sabora. Svetu misu za nevine hrvatske žrtve predvodio je don Ivica Boras.
Stipića livada, mjesto iznad Doljana, Općina Jablanica, mjesto je na kojemu je ujutro 28. srpnja 1993. počinjen zločin nad 33 hrvatskih vojnika i 6 civila koje su ubili i masakrirali pripadnici Armije BiH među kojima se spominju i mudžahedini. Svi preživjeli stanovnici sela, njih preko 200 uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u Jablanicu gdje su bili zatočeni do 1. ožujka 1994. kada su razmijenjeni. Nažalost, ni do danas još nije rasvijetljen pokolj sa Stipića livade.
I.R.
Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte
Naše su žrtve naša svetinja, naša rana, bol i ponos…
Poštovani prijatelj!
Već se nabrojilo dvadeset i sedam godina od onoga 28. srpnja 1993. godine. Bio je to krvav dan. Dan zločina i podmuklosti. Bio je to dan u kojem je Armija BiH združena s mudžahedinima, po tko zna koji put, pokazala svoje pravo, zločinačko lice.
Mučki su napali Doljane. Ubili nevine žene i starce. Civile, bez ikakvih vojnih obilježbi. Majke naše i djedove naše. I likovali nad svojim zločinom, kao da su postigli neku veliku vojnu pobjedu. Ovdje su na Stipića livadi, kod izvora, čekali skriveni zajedno s mudžahedinima i ubijali civile i zarobljene ljude. Ritualno, kao u neka stara povijesna vremena kad su Turci porobili ove krajeve i to isto činili našim pretcima.
Ovih dana iskapamo na Rostovu hrvatske žrtve Bugojna, njih devetnaest, koje su također ubili pripadnici Armije BiH zajedno s mudžahedinima. Nikada nisu rekli gdje su ih ritualno smaknuli i pokopali. Roditelji su umirali s tugom u duši, jer ne mogu sinu zapaliti svijeću na grobu. I te iste krvnike danas izabiru na visoke političke dužnosti ove zemlje. Kao da se ništa nije dogodilo.
E, da samo znate, da se dogodilo! Stipića se livada dogodila i Bugojno i tolika druga mjesta zločina nad Hrvatima. Hoće li biti procesuirani od strane sudskih tijela ove Zemlje, to je njihov problem, i od međunarodnih sudova. Mi znamo da su oni naša svetinja, naša rana, bol i ponos. I da ih nikada ne ćemo zaboraviti. Počivajte u miru Božjem. S Vaših kostiju i Vaše krvi raste naš život i naša sloboda.
Živjeli!