SVE ŠTO DOLAZI PRIMAM
SA ZAHVALNOŠĆU

 

DIVNO JE BITI ČOVJEK

u našim predugačkim mislima
istrzanim odnosima
sa sobom i drugima

zapetljani u lancima želja
gonjeni slabostima i strahovima
zatrpani lažima
zaslijepljeni samoljubljem
često zaboravljamo

okruženi ekranima praznine
i nikad-do-kraja ispunjenim htijenjima
ciljevima koji ne vrijede ništa
čim ih dostignemo

umetnuti u žrvanj našega vremena
u kojemu je sve prilagođeno zabavi
ispraznosti
bijegu

rastrzani između nametnutih potreba
u beskonačnim žudnjama i dvojbama
često zaboravljamo

 

ČESTO ZABORAVLJAMO

držeći na licu naučene osmijehe
kao da smo se zaboravili
smijati
govoreći riječi koje se očekuju
kao da gubimo
gla
s

srećom
malo je dovoljno
jedan trenutak jedna gesta
jedna
misao
sve
m
i
j
e
nj
a

kolikogod nas obavijali
lažnim sigurnostima
koje uništavaju smisao
ljepotom koja se uvijek iznova
preobličava u svoju suprotnost

strahom prijetnjama
propitivanjima izoliranjima izrugivanjima
podilaženjima dodvoravanjima ugađanjima
laskanjima

nemaju šanse uspjeti
zato što znaš
zato
što
zna
m

divno je biti čovjek

 

LJUDI KOJI NE ZNAJU I NE RAZUMIJU

ljudi koji ne znaju i ne razumiju
čak i ne naslućuju
ono bitno
često vrednuju i određuju
lijepo
dobro
istinito
pravedno

nezaustavljivo stvaraju javno mnijenje
prevladavajuće mišljenje
a smisao ne traže
cjelinu ne vide

kad bi se njih pitalo
ne bi bilo
ni boga
ni istine
ni ljubavi

s
lijepi
i
p
razni
preziru
p
u
n
i
n
u

 

OTVORENOST BITNOME

s užitkom sam hodio fluidnim tragovima
tvoga osobitog svijeta
kojega si tako mekano i istinski
satkala

nepretenciozno dotičeš stvarnu duhovnu jezgru
koja posve prožima
tvoj svemir – naš svemir

dimenzija vremena i prostora više nije zadanost
nego povlaštena mogućnost
za doživljajnost trenutka
za nadživotnu povezanost
za treperenje svjetlosne spirale
za udomljenje riječi

ljubavi
začudno je
koliko punine koliko ljepote koliko nježnosti
možeš
vidjeti
naslutiti
prepoznati
osjetiti
obuhvatiti
dozvati i
izdržati

tvoja je otvorenost bitnome zadivljujuća

 

DOBRO I ZLO
sve što dolazi primam sa zahvalnošću

svemu što dolazi
u životu koji mi je darovan
radujem se

nadajući se iščekujući
radost ljubav zdravlje

sa zahvalnošću primam
i bol
i tugu
i bolest
sve što dolazi

zlo i dobro

 

Milan Bošnjak (Gospić, 1974.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij filozofije i komparativne književnosti te poslijediplomski sveučilišni doktorski studij kroatistike. Niz godina radio je u Ministarstvu znanosti i obrazovanja gdje se bavio hrvatskom nastavom u inozemstvu i međunarodnom suradnjom u području obrazovanja, a od 2014. do danas radi u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu. Poeziju te znanstvene i stručne članke objavljuje u brojnim časopisima i zbornicima u domovini i inozemstvu. Objavio je dvije pjesničke zbirke, dvije stručne knjige te jedan edukacijsko-ekološki vodič. Oženjen je, otac jedne kćeri. Živi i radi u Zagrebu.