Treba nam demokratsko izvještavanje
Dvadeset pet godina prošlo je od stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Većina medija to marginalizira ili prešućuje. Dobar dio gostiju u pojedinim političkim emisijama, baš kao i „komentatori i analitičari“, uglavnom su oni s „petokrakom na čelu“
Ovih dana, na sve strane, obilježavaju se značajne obljetnice – 25 godina od stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Većina medija to marginalizira ili prešućuje. Ako netko nešto i objavi, onda se to svede na tek nekoliko rečenica, tu i tamo s fotografijom, ne većom od poštanske marke. Sve ono što je vezano uz hrvatski oslobodilački Domovinski rat „prekriju“ članci i komentari o raznim pupovcima, koji bi ni krivi ni dužni čak i sastavljali vladu, ali bez Zlatka Hasanbegovića!
Ekstremni lijevi političari namnožili su se kao krtice. Oni nas neprestano vraćaju u prošlost, poglavito u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, koja je prestala postojati još 1945. Svako malo ukazuju im se ustaše. Kad na nekom vide crnu majicu, ona ih odmah podsjeća na Jasenovac, ali začudo ne i na Vukovar, Škabrnju, Pakrac, Lipik, Voćin i brojne druge gradove i mjesta, u kojima su srpski četnici ubijali, masakrirali i protjerivali sve što hrvatski diše.
Kad pak ti koji bi i dalje željeli biti dio Vlade Republike Hrvatske, a protiv su ljudi a la Hasanbegović, viču da ne žele nacizam i fašizam iz Drugog svjetskog rata, oni izmišljaju „toplu vodu“, jer na taj se način održavaju na političkoj sceni.
Uzalud bivši hrvatski ministar kulture objašnjava tim i takvima povijesna događanja, oni se ponašaju kao đaci u „Pačjim školama“, u kojima se pjeva: „Jeste li čuli djeco/vjerujte bez šale/otvara se škola/za pačiće male./Svi pačići došli/kao đaci stoje/stari patak metnuo/naočale svoje./ Učio ih, učio/od srijede do petka/al se nisu maknuli/dalje od početka./Ništa više ne nauči/pačurlija ta/nego što je prije znala/pa-pa-pa.“/.
Dakle, možete vi raznim pupovcima, mesićima, josipovićima i drugim pričati o 25. obljetnici stvaranja hrvatske države, oni će vam lukavo i podlo odmah uzvratiti da je u Domovinskome ratu „i na jednoj i drugoj strani bilo zločina“, da se „ne zna“ tko su žrtve, a tko agresor, da su početkom 1991. Hrvati Srbe željeli protjerati, kao da su Hrvati napali Srbiju itd. i tome slično.
Ima onih koji relativno često govore i pišu da se na pupovce ne treba osvrtati. To bi bilo u redu da im većina hrvatskih medija ne poklanja nezasluženu pozornost. Kad nemaju o čemu pisati, onda nazovu pupovce i eto ti već „tisućita“ reportaža o „ugroženim Srbima“, koji su prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu.