O Pelješčanima na Pelješcu

Važnost sv. Jeronima za hrvatski narod, veliki utjecaj na hrvatsku pismenost i kulturu, na naše renesansne pisce, osobito na Marulića, na duhovnost hrvatskog naroda, egzegetske i teološke teme, istraživanje Jeronima u njegovu izvornom kontekstu, vrela i metode, sadržaj i značenje njegove egzegeze; utjecaj koji je izvršio na teologe svoga doba poput sv. Augustina, bile su teme međunarodnog znanstvenog skupa Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris – Sveti Jeronim slavni dalmatinski muž, održanog (24.-25. rujna) u programu 32. Knjige Mediterana, u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad u HAZU u Splitu, u organizaciji Književnog kruga Split i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i pod visokim pokroviteljstvom HAZU.
Cilj skupa, čiji je naziv nadahnut Jeronimovim djelom Slavni muževi (De viris illustribus) bio je prikazati kako su Hrvati došavši na prostore nekadašnjeg rimskog Ilirika uzeli sv. Jeronima za svetca i zaštitnika, posebno franjevci koji su ga prihvatili kao iskusnog i vrsnog učitelja isposništva i duhovnosti i što ga se vezalo uz nastanak glagoljice te je kao takav utjecao na oblikovanje kršćanske svijesti hrvatskoga naroda, koji se još od srednjega vijeka njime ponosio kao svojim Vrlim sinom.

Akademik Nenad Cambi je kazao: „Sv. Jeronim je naš zemljak kojim se Dalmacija ponosi, rođen u Dalmaciji, tu je izrastao i posvetio se širenju kršćanstva. Kršćanski humanist Marko Marulić prvi je zapazio veliku ulogu sv. Jeronima za Dalmaciju te ga je štovao i širio njegovo štovanje.“
Uvodnu riječ uputio je i priređivač skupa prof. dr. don Ivan Bodrožić, profesor na splitskom KBF-u, koji je okupio oko 30 domaćih i stranih znanstvenika koji su raspravljali (i online) o nepoznatim činjenicama iz života sv. Jeronima u Dalmaciji, pojasnivši, kako će se na skupu govoriti o okolnostima u kojima je sv. Jeronim djelovao, o njegovu utjecaju i značenju tada i sada i o važnosti za hrvatski narod, u teoriji i praksi prijevod Svetog pisma, o utjecaju na hrvatsku pismenosti i kulturnu baštinu, na teologiju i duhovnost hrvatskog naroda, koji su ga izabrali za sveca i zaštitnika, o učitelju askeze i duhovnog života franjevaca, o povezanosti njegovog imena za nastanak glagoljice. „Sveti Jere je jedan od najvažnijih kršćanskih tumača, vrsnih poznavalaca i prevoditelja Svetog pisma na latinski jezik i time je zadužio cijelu Crkvu. Bio je veliki asket i uzdanica monaškog života na Zapadu. To su zasluge po kojima ga Crkva časti“.
Uime supriređivača KBF-a Split, okupljene je pozdravio dekan Fakulteta prof. dr. don Mladen Parlov, naglasivši „Fakultet je za nebeskog zaštitnika izabrao sv. Jeronima jer je znameniti Dalmatinac i ubraja se među četiri velika crkvena oca Crkve na Zapadu, od sve četvorice najučeniji, svojim djelom najviše zadužio zapadnu uljudbu. Prijevodom Biblije postavio je normu kršćanskog latinskog izraza koja će stoljećima biti podloga brojnim teolozima i piscima. Vulgata će postati temelj za gradnju standardizacija narodnih jezika. Marulićeva Judita koju splitski humanist pjeva služeći se Jeronimovom Vulgatom postavlja temelj hrvatskog književnog jezika. Važan razlog izbora sv. Jeronima za zaštitnika je i stoljetna legenda kao izumitelju hrvatskog jezika i apostolu Slavena. „Već u 9. st. Hraban Maurus u De inventione linguarum zapisao je, da je Jeronim izumio glagoljicu, a papa Inocent IV. 1247. dopušta bogoslužje na hrvatskom jeziku. KBF u Splitu je utemeljio Centar Hieronymianum na čelu kojega je don Ivan Bodrožić, s ciljem da postane europsko i svjetsko središte za proučavanje života i misli velikog Dalmatinca. Ovaj skup, Hieronymiana II, značajan je doprinos, a vjerujem da će donijeti nove spoznaje o djelu sv. Jeronima, o utjecaju na europsku i hrvatsku uljudbu.“
Slijedila su predavanja domaćih i međunarodnih stručnjaka koji su tijekom dva dana dali važan znanstveni obol o sv. Jeri Dalmatincu. Nenad Cambi o Jeronimu, Stridonu, Dalmaciji kazao je: „Sv. Jeronima, crkvenog oca i pisca, koji je zadobio ugled u kršćanskom svijetu, od srednjega vijeka, i ranije, svojatali su mnogi gradovi i narodi. Svuda je postojala želja da se njegovo podrijetlo ugnijezdi u vlastitu domovinu i zavičaj. Dvojbe o podrijetlu možda je i on potakao natuknicom o rodnom gradu Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije, koja glasi: Hieronymus natus patre Eusebio, oppido Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Panoniaeque confinium fuit. Jeronim je Dalmatinac, proistječe iz posprdnog navoda biskupa Paladija iz Helenopola u Bitiniji: ˁΙερώνυμός τις ὰπὸ Δαλματίας. Iza tog odlomka krije se smisao što se dobro može očekivati od Dalmatinca. Budući da je Paladije u sukobu s Jeronimom i njegov suvremenik, navod je izvoran. Jeronim je bio rimski građanin, latinskog izričaja, rođen u Dalmaciji, u Stridonu, što je nedvojbeni ilirski urbonim.“
U nastavku navodimo kratke teze iz znanstvenih radova sudionika Skupa, zbog ograničenog prostora.
Rad Josipa Bratulića bio je o Sv. Jeronimu i hrvatskim glagoljašima, a Vesna Badurina-Stipčević o Jeronimovu ‘Vitae Patrum’ u hrvatskoglagoljskoj književnosti; istaknula je Jeronimove monaške biografije Životopis sv. Pavla pustinjaka, Sv. Hilariona opata i Monaha Malka, koje su nadahnule hrvatske crkvene pisce i hagiografe i utjecale na razvoj hagiografske književnosti u Hrvatskoj i od srednjega vijeka su sastavnica hrvatske književne tradicije i duhovne kulture, a najstarije prijevode čuvaju hrvatskoglagoljski spomenici.
Tomislav Galović u Dva papinska reskripta iz 1248. i 1252. godine o hrvatskim glagoljašima i sv. Jeronim govori o dvije isprave hrvatske povijesti, važne za Crkvu u Hrvata, koje se čuvaju u Tajnom vatikanskom arhivu, u registrima pape Inocenta IV. Prvi je povlastica glagoljanja koju je papa u pismu od 29. ožujka 1248. dao senjskom biskupu Filipu za Biskupiju, temelj jeronimske teorije o postanku glagoljice, glagoljaši Jeronima drže tvorcem glagoljice. Drugi je indult pape Inocenta IV. od 26. siječnja 1252. kojom se, na molbu omišaljskih benediktinaca iz samostana sv. Nikole o pravu na staroslavensku službu Božju, krčkom biskupu Fruktuozu dopušta donošenje odluke, da ti redovnici dobiju slobodu uporabe glagoljice i hrvatskostaroslavenske liturgije po obredu rimske Crkve.
Ines Ivić o Sv. Jeronimu i franjevačkoj pobožnosti propituje razloge vezane uz oblikovanje Jeronima kao simbola Provincije. Osim pobožnosti domaćih franjevaca, poticaj za imenovanje došao je od vodstva Reda, koje sagledava ulogu sveca kao uzora za franjevačko apostolsko djelovanje ističući veze sv. Jeronima i sv. Franje te raščlanjuje likovnu produkciju franjevačke provenijencije s ciljem propitivanja postojanja specifičnog ikonografskog prikaza Jeronimove uloge zaštitnika Provincije, istaknuvši „tijekom kasnog srednjeg vijeka u Dalmaciji, izuzev glagoljanja, štovanje sv. Jeronima dodatno se institucionalizira odabirom svetca kao zaštitnika. 1393. osnovana je Provincija Dalmacija, pod zaštitom sv. Jeronima.“
Branko Jozić govoreći o Dvije luči Dalmacije: Jeronim i Marulić obuhvatio je odnos dvojice Dalmatinaca; kazao je, da je Marulić formiran u tradiciji koja je sv. Jeronimu pridavala osobit ugled kao čovjeku naše krvi, prevoditelju svetih knjiga na slavenski jezik i izumitelju glagoljice (naziva ga naš Jeronim).
Josip Vrandečić o Sv. Jeronimu u renesansi predstavio je opažanje sv. Jeronima od 1300 do 1600 g., koje je obradio povjesničar E. F. Rice u knjizi Saint Jerome in the Renaissance, osvrnuvši se na tu utjecajnu knjigu u kojoj je Rice kazao, da je upravo za renesansno štovanje, sv. Jeronim doživio svoj vrhunac. „Razvidno je iz potvrde Tridentskog koncila Jeronimova prijevoda Biblije i iz tematske zastupljenosti dalmatinskog Svetca u teologiji, književnosti i umjetnosti. Rice tvrdi da je štovanje sv. Jeronima prožeo i nadahnuo vjerski osjećaj i intelektualna nastojanja renesanse“, zaključivši: „renesansa je imala duboku kršćansku a ne sekularnu podlogu, patristika je središte oblikovanja humanističkog moralnog razmišljanja toga doba.“
Kristijan Kuhar i Ivan Botica o Službi na blagdan sv. Jeronima u hrvatskoglagoljskim brevijarima, kazali su „liturgijski spomen sv. Jeronima, slavi se 30. rujna, na dan svečeve smrti i donosi polovicu cjelovito sačuvanih hrvatskoglagoljskih brevijara po zakonu Rimskoga dvora. Pitanje je zašto ostali hrvatskoglagoljski brevijari nemaju molitvene časove na taj blagdan, iako je bio zaštitnik glagoljaštva i da su glagoljski brevijari nastali iz istoga predloška. Najbogatiju liturgiju časova u čast sv. Jeronima ima Humski brevijar, zanimljivo je da gotovo svi hrvatskoglagoljski brevijari s liturgijskim spomenom sv. Jeronima donose himan sv. Jeronimu koji nije zabilježen u molitvi časova u predtridentskome latinskom brevijaru te se može smatrati dodanom vrijednošću živomu štovanju sv. Jeronima u glagoljaškim crkvama koje u dioništvu s Crkvom ne bi mogle opstajati bez sv. Jeronima“.
Zaključilo se da se skupovi o sv. Jeronimu nastavljaju održavati u Splitu svakih nekoliko godina. U Dalmaciji od milja sv. Jere, ušao je na velika vrata u hrvatsku teologiju i književnost, kršćanski život i liturgiju, u povijest i umjetnost…

Dragica ZELJKO SELAK