SVE ZA HRVATSKU
HRVATSKU NI ZAŠTO
Priredila Ankica Tuđman,
VL, Zagreb, 2011.
ČETVRTAK, 15. STUDENOG 1973.
Od 10,00 do 17,00 sati u vrtu.
Treba mi još dva lijepa dana da bih završio jesenje radove.
Umorim se toliko da nakon kupanja ležim takoreći sutra do deset.
Braco se vratio s polaganja posljednjeg ispita neobavljena posla: Sirotkovićev asistent Mate Mikić srušio ga je već dva puta, a danas mu reče da dođe za osam dana… Braco se ljuti jer smatra da je predmet dobro spremio, baš zato što mu je Kruno Šuto bio rekao da je Mikić poznat unitarist, da mu ne preostaje drugo nego da traži ispit pred komisijom, tj. da se žali na postupak Mikića.
Rekoh mu da pričeka idući četvrtak, ako ga propusti, neka se ne žali bez obzira na ocjenu…
Braco mu je već danas rekao da smatra da je znao za prolaznu ocjenu i da ga je neopravdano rušio već prije. Vidjet ćemo kako će taj rat svršiti.
Miro nema tih problema: on i na postdiplomskom neprestano ubire najviše ocjene… ali njega kao “čistog intelektualca” zato gnjave znatno više obični životni problemi…
SUBOTA, 17. STUDENOG 1973.
Od ujutro do popodne završni jesenji radovi u vrtu. Fredi s Mirekom dovršio obaranje oraha, a Braco – “vinograd”. Višnja izmjerila vrt i unijela na tlocrt raslinje: ima 1264 m2 i čak 51 voćka – 35 stablašica i 16 kordonki.
NEDJELJA, 18. STUDENOG 1973.
Fr. javio da su orasi kupljeni, što bi trebalo značiti da bi trebalo biti sve u redu i s potpisom.
Bumo vidjeli!
Ivo i Mira Rukavina na kavi, popodne. Uz kruške razgovor koliko smo potrošili novaca na vrt. A tek vremena? A što možemo kad nas natjeraše da tratimo vrijeme u tom hobiju, mjesto da se bavimo svojim poslom.
Krleža nedavno primio u Zagrebu i mađarski orden…
Bela u gro-planu na TV izvješću o otvaranju izložbe Stojana Aralice u Zagrebu…
Vjesnik u današnjem broju donosi meditacije Mirka Božića: Kako Partija nikad nije sankcionirala dogmatske ocjene sektaša (“nikad”!?); kako valja gledati djelo a ne čovjeka (tj. njegove “pogrešne” postupke); kako treba preći preko pogrješaka, jer inače će kulturna knjiga spasti na dva slova, itd. itd.
U doba sektaških navala – ovo bi trebalo biti glas razbora i pomirljivosti…
Milka Planinc neki dan izjavila kako je “s uspjehom završena prva faza stabilizacije”, a jučer u razgovoru, tj. u govoru u Puli, da ako hoćemo postići neke vidnije rezultate, onda radnička klasa mora pritisnuti da napravimo prve korake.
Gadafi u Beogradu.
Arapske zemlje obustavile bojkot naftom zemalja zajedničkog europskog tržišta, osim Nizozemske.
PONEDJELJAK, 19. STUDENOG 1973.
Kole bio s V. suprugom, obećala da će biti s Okr. i javiti… Pošto nije jučer, očekuje danas…
Moram se spremiti za put, a ne znam za koliko: tjedan, dva, pet?
Odlučih ponijeti Šišićevu i Macanovu povijest radi usporedbe; Napoleonove misli i sjećanja (na njemačkom); Karla Krausa i Henry Jamesa. Navečer kod Kr. Vratio se s jednodnevnog izleta u Graz gdje je išao kupovati sitne stvarčice.
Kole javio: “sve je u redu.” Toliko mi je prenio Braco, jer nisam bio kod kuće.
To bi imalo značiti da je odluka potpisana… Dok ne primim u ruke nije sigurno.
UTORAK, 20. STUDENOG 1973.
Ujutro pakiram kofer za Krapinske. Bolnica – hotel: što da ponesem?
Odveo me Braco. Dr. Majseca nije bilo; on je u Zagrebu, zastupnik u Zdravstvenom vijeću. Dok sam obavljao admin. stvari oko upisa u bolnicu zaišao je Bertaš Marko – Mrkoci. Došao je posjetiti Duplišaka koji je operiran od raka na mozgu; jedva ga je prepoznao.
Sam Bertaš je pred nekoliko godina operiran na kralježnici (disco-hernija) i danas ne može dobro pokretati noge.
Nije utješno za mene, iako moje stanje nije još takvo.
Par rečenica: što je s Tobom? a kako Ti? Da, reče, sad sam i ja tobože protiv samoupravljanja… Čuvaj zdravlje.
U hotelu “Toplice” dobio sam sobu 412: svjetla dvokrevetna, ali će mi za koji dan dati jednokrevetnu, sad nemaju praznu, a trebat će im 2-krevetna.
Pošto se smjestih, s Bracom na kavi u bifeu; priča mi da mu A.G. stavlja u izgled dobar posao čim diplomira; možda već početkom iduće godine…
Popodne se kupah u bazenu 40°. Voda je veoma topla; ljudi dosta, više od dvadesetak; nisam primijetio nikog poznatog; voda čista, ali nisam imao koga pitati da li je protočna ili kako se čisti.
Šišićev “Pregled povijesti hrvatskog naroda” s predgovorom i bilješkama Jaroslava Šidaka (MH, 1962).
Godine 1905. Šišić je izdao udžbenik hrvatske povijesti ali je cijela naklada spaljena (ostala svega 3 primjerka) iako u tom udžbeniku nije bilo ništa više što nije rečeno u “Hrvatskoj povijesti”, što ju Šišić počeo izdavati u Matici od 1906.
Šišić 1905 – Macan 1973! Skoro 50 godina. Kad će Macan moći obj–aviti isti tekst?
Tek sada sam primijetio da sam u Macanovoj “Povijesti hrvatskog naroda” što ju je izdala Školska knjiga (Zgb) 1971, označen kao jedini recenzent.
Vjerojatno je to bilo važno i tada i sada.
Napoleons
Gedanken und Erinnerungen
(St. Helena 1815-18)
General von G. de Gourgaud
Nach dem 1898 zum erstenmal verüffentlichten
Tagebuch deutsch bearbeitet von Henrich Conrad
Stuttgart 1901. (tiskano goticom)
Ne znam zašto sam u ovo svoje bolničko zatočeništvo uzeo baš tu knjigu?
Vjerojatno i zbog povijesti, tj. da pobliže upoznam što je sam Napoleon mislio na kraju puta, a možda i zbog znatiželje i povjesničara i sudionika o sličnostima i o razlikama u vladanju i u položaju…
General Gourgaud bijaše dijete revolucije i Napoleona osobno; sudjelovao u Napoleonskim ratovima, postao Napoleonov ordonansoficir, jednom zgodom spasio mu život; u 30-toj godini postao general; kao prvi osobni časnik Napoleona pratio ovoga na Sv. Helenu među još trojicom – četvoricom što ga nisu napustili.
Njegov dnevnik o razgovorima s Napoleonom priznat kao veoma vjerodostojan.
Napuštajući Francusku lipnja 1815. Napoleon je putovao inkognito s namjerom da ode u SAD, a kad nije dobio putnice onda je želio otići u Englesku.
U tu svrhu ukrcao se na engleski brod, a kad je čuo da Engleska odbija da ga primi i da mora na Sv. Helenu, najprije je reagirao da će radije umrijeti nego otići na otok gdje treba da umre u zaboravu, ali se kasnije ipak pomirio sa sudbinom…
Na put kroz Francusku, mnoštvo, osobito vojnici, uzvikivali su još uvijek Napoleonu kad god bi ga prepoznali: “Živio car”, “Živio Napoleon”.
Još je uvijek bilo ponuda da se stavi na čelo nekih odreda i da maršira na Pariz.
Napoleon je izražavao svoje divljenje prema engleskoj vojsci; da je imao englesku vojsku mogao bi zavladati svijetom.
Sa svoje strane engleski časnici čudom se čudiše idolopoklonstvu francuskih kolega, što su pratili Napoleona, prema Napoleonu. Na to su Englezi gledali s gađenjem i prezirom.
Napoleon je tratio svoje časove rješavajući matematičke zadatke s Gourgaudom: izračunavali su druge i treće korijene…
Mišljah da su se borili višom matematikom.
Iako do beskraja odan Napoleonu Gourgauda je hvatala melankolija, dosada, nezadovoljstvo, bavio se mišlju da napusti Sv. Helenu i da se vrati u Francusku, od čega ga je Napoleon odvraćao brutalnim zajedanjem ali izrazima osobne naklonosti, samo da ga zadrži.
Gourgaud se ruga Las Casesu kad traži još i tih dana od Napoleona orden legije časti, a sam uživa u tome da je “prvi osobni časnik gospodara svijeta”.
Kad je razočaran u ponašanje Napoleona, taj mu sam izričito govori: “Vi ste vjerovali, kad ste dolazili na Sv. Helenu, da ćete postati mojim prijateljem: ja ne mogu biti ni jednom čovjeku prijatelj”!
Da, baš tako. A kao što vidimo tako se vladaju svi bonapartiste što dođu u položaj da odlučuju o sudbini drugih ljudi… pa i oni s kulturnog područja…
SRIJEDA, 21. STUDENOG 1973.
Prekrasan dan. Sunce sije tako da se može ići samo u odijelu (razumije se samo po sunčanoj strani).
Kod Majseca. Pregledao rendgenološke nalaze i rekao mi da možda nisu dobri.
Uz kupanje propisao vježbe, običnu i podvodnu masažu. Nije prijatelj lijekova, jer: pomažući jednome loše djeluju na druge organe…