Simbol otpora i hrvatskoga zajedništva

Svečano otvorenje Vodotornja, simbola hrvatske obrane u Domovinskom ratu od agresije, upriličeno je 30. listopada, ususret obljetnici stradanja Vukovara, uz prijenos putem službenih internetskih stranica www.vukovar.hr i www.vukovarskivodotoranj.hr te putem društvenih mreža

Vihori se hrvatska trobojnica na vrhu vukovarskoga Vodotornja a podigle su ju visoko obitelji hrvatskih branitelja koji su ratne 1991. pod kišom granata u inat neprijatelju svaku noć dizali hrvatski stijeg. Branitelji Hrvoje Džalto i Ivica Ivanika 1991. svaku su noć na Vodotoranj postavljali hrvatsku zastavu. Danas, 29 godina kasnije, njih više nema, ali hrvatski je barjak uz intonaciju Lijepe naše, koju je izvela klapa Hrvatske ratne mornarice sv. Florijan, podignuo Krešimir Džalto, Hrvojev sin, a barjak mu je predala Ana Bzdek, majka Ivice Ivanike.
U obnovu Vodotornja, koju su financirali Vlada, građani, tvrtke, kao i Hrvati iz dijaspore, uloženo je 46 milijuna kuna, od kojih su 39 milijuna kuna donacije oko 7.000 donatora iz Hrvatske i sedamnaest država svijeta. Svaki ožiljak ostao je netaknut kao trajni spomenik na stradavanje, ali i herojsku obranu grada. Na njemu je ostalo 640 rupa koje simboliziraju ratnu patnju da se ovakva tragedija nikada ne ponovi i ne zaboravi.
Na ulazu u Vodotoranj posjetitelje dočekuju memorijalne stube koje vode do memorijalne sobe u kojoj je postavljeno šest interaktivnih ekrana s multimedijalnim sadržajem koji govore o Domovinskom ratu, žrtvi Vukovara i povijesti Vodotornja. Iz memorijalne sobe memorijalnom stazom uspinje se do vidikovca, a sama staza simbolizira snagu i želju hrvatskoga naroda u borbi za slobodu i neovisnost.
Na vidikovcu, uz hrvatski stijeg postavljene su stope pokojnih vukovarskih branitelja s Mitnice Ivana Ivanike i Hrvoja Džalte.
Uređeno je i područje oko Vodotornja s amfiteatrom te dječjim igralištem.
Projekt obnove izradili su arhitekti zagrebačke Radionice arhitekture; radovi započeti u svibnju 2017. trebali su završiti do kraja 2018., ali se zbog stanovitih poteškoća to uspjelo učiniti sada.
Vukovarski vodotoranj građen je od 1963. do 1968. na nadmorskoj visini od 156,33 m. U zemlju je ukopan najmanje 10 metara. Kad je dovršen, visok 50,33 m, bio je drugi po veličini vodotoranj na svijetu.
Vodotoranj su projektirali arhitekti Petar Kušan i Sergej Kolobov, prema projektnoj ideji izgradnje vodovodne mreže Alexandra Rosea. Danas je Vukovarski vodotoranj zaštićeno kulturno dobro kao tehnički i memorijalni spomenik posebnoga značenja.

(vukovar.hr/narod/hs)

 

DAN

Dan se nadimao u gluhom svemiru,
dan se bunio, trljao u nevjerici zaleđene vjeđe,
dok su oštrice sabljastih mosura kapale bjesodarnim olovom,
a žbiri Gomore lučili tvrde orahe od bajama mekušica –
da grotulje naprave, da ih vitlaju, režu, drobe, sažigaju,
s tri prsta, s ljubičicom bijelom u zapučku,
već uveloj, ali dragoj i još bojovnoj-ispratiteljskoj,
poklonom razdragane drugarice A. i drugarice B.,
s polazne točke klimavih bastiona svoga nahuškana naroda.
Ali Dan nije mogao pojmiti tu zloćehudnu rabotu
pa se pitao kako ljudski um to može, onako kao: „Dobro jutro!“
I ima li ljudski um neke crne stanice u pričuvi koje on nema,
okretao je i stare i nove, nesumnjivo stručne knjige,
pa prešao na Google i Wikipediju, od citata do citata,
tražio anamneze u dubini Kainova mračnjaštva,
pripovjednu nit vodilju koja bi imala humanoidnu logiku,
ali logika, izmrcvarena i zaleđena, spuštala je glavu
i podvlačila se pod klizeće glečere konca dvadesetog stoljeća,
a usud i tu ju je sustizao – grimizne kaplje krvi,
slike “doistragevašeilinaše” i bič zmijskog jezika žbira Gomore,
potajica i diplomiranih stamenih lažova, s upregnutih šest kočija,
šest Kristovih Golgota sjedinjenih u jednom križu,
križu u hrabrosti, u “ustaštvo”, podlo sročeno zaumnim umom,
križu po kocki Popisa smrtnog, križu radosno prihvaćenom,
jer jedino on vodi stubama visokim do svjetionika
gdje će prinijeti svoja tijela vječnom ognju za spas jedine Hrvatske.

Dan se još dugo nadimao u gluhom svemiru.

Nikša KRPETIĆ

 

SLOBODA SE
VUKOVAR ZOVE

Vukovar je grad
koji je iz pepela
hrabro ponosan ustao.
U ljubavi prema slobodi
niti u ruševinama
nije posustao.

Vukovar je grad
u kojemu Vodotoranj
kao dobar otac
svoju djecu čuva
i za njih bdije.
Njegovo toplo srce
sa srcem grada
zajedno kuca
i dušu mu grije.

Vukovar je grad
koji se u toplom krilu
Majke domovine
ponovno rodio.
Čudesnom hrabrošću
i Hrvatsku je oslobodio.

Vukovar je grad
koji je u teškom
i mračnom vremenu
sačuvao čistu dušu
i spasio drage snove.
Zbog njega se sloboda
Vukovar zove.

Tin Kolumbić