Vizualiziranje psihoemocionalnih stanja
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Zlatko Modrić ( rođen 1959.), diplomirao je na zagrebačkoj ALU u klasi Đure Sedera. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Autor je snažna i osebujna opusa
U posljednje vrijeme Vaš ciklus Psihoemocionalnih portreta privukao je pozornost.
– Pa čini se da te slike ljude ne ostavljaju ravnodušnima, a to smatram važnim. Tu se približavam svom idealu da slika ponajprije „zrači“ a tek onda „znači“. Dakle, da emanira ono duhovno-duševno što je slikar u nju pohranio, ako je pohranio.
Društvena zbilja, odnosno moj doživljaj te zbilje potaknuo me da pokušam vizualizirati psihoemocionalna stanja koja ona kod mene izaziva. Kakva su to stanja i kako ih vizualizirati? Kako nevidljivo učiniti vidljivim?To sam riješio koristeći novi pristup koji sam razvijao posljednjih godina surađujući s dr. sc. Nevenkom Modrić u kojem se služim izravnim, trenutačnim vizualiziranjem psihoemocionalnih stanja. U tome se, kao i zbog svog psihoenergetskog potencijala, slikarski medij pokazao nezamjenjivim.
Sveukupno dosta mračan dojam, je li doista čovjek bez perspektive u suvremenom svijetu?
– Ne znam, povremeno se tako čini. No, utješno je što se do sada pokazalo da život ima dostatan okvir za svekolika zbivanja.
Akril Vam u ovome ciklusu pruža izvanredne mogućnosti.
– Akrilni medij ima veliki raspon od lazurne do pastozne gradnje i omogućuje brzo definiranje željenih oblika. Zbog brzog sušenja sliku je moguće dovršiti u jednoj seansi, a to mi je gotovo presudno u takvom slikarskom pristupu.
Kako teče rad na drugim motivima?
– Kod rada na jednom motivu javljaju se paralelno i nove ideje od kojih neke zapisujem. Polazište za sljedeći projekt su zapisane ideje koje me i nakon nekog vremena još uvijek najviše uzbuđuju .
Autor ste niza ciklusa koje ste realizirali u proteklom vremenu.
– Uglavnom sam slijedio svoju unutrašnju motivaciju. U početku je ona bila više usmjeravana pitanjem kako slikati, a kasnije pitanjem što slikati. Sad su „u igri“ paralelno oba pitanja, uz dodatak trećeg, zašto slikati.