SVJETSKI FESTIVAL HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI
ZAGREB, od 15. do 17. studenoga 2020.
uz visoko pokroviteljstvo
predsjednika Sabora Republike Hrvatske Gordana Jandrokovića
i gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića

Svjetski festival hrvatske književnosti održao se ove godine u posebnim okolnostima i s alternativnim programom, u dvorani Hrvatskoga slova u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te izdvajamo najvažnije naglaske:
dana 16. studenog održao se razgovor o potrebni osnivanja Hrvatskog kulturnog instituta Marulić a uvodno izlaganje održao je dr. sc. Milan Bošnjak, iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i u nastavku donosimo nekoliko ulomaka:
„Hrvatski narod je, unatoč uglavnom nepovoljnim i teškim okolnostima, kroz stoljeća uspio očuvati i neprestano razvijati ljepotu i širinu svoga jezika, bogatstvo i raznolikost svoje kulture i svoj nacionalni identitet, a premda slika u javnosti katkad nije odgovarajuća, činjenica je da i hrvatska država trajno i učinkovito brine o hrvatskome jeziku, kulturi i identitetu.
Treba istaknuti važan i dragocjen doprinos javnih kulturnih, znanstvenih i obrazovnih ustanova, tijela državne uprave i brojnih udruga, no uočava se važnost i potreba još aktivnije te usmjerenije i usustavljenije promocije hrvatskoga jezika i kulture, kakvu imaju brojne druge nacije i države: velike, srednje kakva je naša, pa i neke male. Osnivanjem instituta koji bi se, iz više razloga, mogao nazvati Hrvatski kulturni institut Marulić, stvorio bi se institucionalni okvir, razvila struktura i otvorila mogućnost za osmišljeno i sustavno kulturno djelovanje. Kako bi Institut mogao na što primjereniji način ispunjavati svoju funkciju njegov bi se rad trebao zasnivati na načelima integrativnosti i sveobuhvatnosti (i tradicionalno i suvremeno, i lijevo i desno, i u domovini i izvan nje), tolerantnosti i otvorenosti (sloboda mišljenja, nepristranost i moralnost, pozitivna diskriminacija – skrb o slabijemu), suvremenosti i autentičnosti (nove ideje, suvremena znanstvena, stručna i tehnološka dostignuća, trajne vrijednosti, izvornost i vjerodostojnost), uz istinoljubiv i afirmativan pristup te uvažavanje heterogenosti – dosadašnjih postignuća i pojedinih prostornih, vremenskih i sadržajnih specifičnosti.
Osmišljen razvoj i sustavna promocija hrvatskoga jezika i kulture snažno će doprinositi razvijanju suvremenoga hrvatskog zajedništva na globalnoj razini koje uključuje sve Hrvate i sve građane Republike Hrvatske, a koje je zalog opstojnosti i razvoja Hrvatske – hrvatskoga jezika, kulture i države.“
Stjepan Šešelj, koji se s idejom Instituta bavio i zamišljao ga u Sekciji DHK za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu, u kojoj je objavljeno devet knjiga u ediciji: “Prinosi za povijest književnosti u Hrvata” i časopis “Korabljica”, ali je ona s radom prestala 2000. godine, predložio je da to bude Institut za proučavanje hrvatske književnosti stvarane izvan RH i njezino ubaštinjenje u hrvatsku književnost i kulturu.
Sudionicima i nazočnima obratio se i Đuro Vidmarović, koji je naglasio potrebu povezivanja i proučavanja jedinstvene hrvatske književnosti.
O potrebi osnivanja Instituta koji bi se primarno ipak bavio hrvatskim jezikom i književnošću govorio je predsjednik Društva hrvatskih književnika Zlatko Krilić.
U iznimno kvalitetnoj raspravi sudjelovala je i izv. prof. dr. sc. Vesna Bedeković, izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, koja se bavi proučavanjem književnosti i kulture Hrvata u Rumunjskoj u svom znanstvenom radu; a i svi ostali sudionici u razgovoru podržali su ideju osnivanja Instituta za hrvatsku kulturu pa i naziv Marulić:
prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak, Stjepan Šešelj, prof. dr. sc. Stjepan Šterc, prof. dr. sc. Mario Grčević, prof. dr. sc. Josip Jurčević, mr. sc. Majda Rubić i drugi, a neki od njih su dali i dobre savjete, s obzirom na to da Republika Hrvatska ima nekoliko instituta i ustanova koji se djelomično bave proučavanjem kulturnoga stvaralaštva Hrvata izvan granica RH, te bi tu činjenicu svakako trebalo imati na umu i povezati institucije koje se može t.j. njihovo djelovanje. Institut bi u skladu sa sadašnjim prijedlozima trebao biti ustrojen kao npr. Goethe institut ili slični i promovirati hrvatsku kulturu u svijetu. Prof. dr. sc. Jurčević naglasio je potrebu katalogizacije djela koja su nastala u posljednjih tridesetak godina, od stvaranja slobodne Republike Hrvatske, a prof. dr. sc. Prosperov Novak je rekao kako to podrazumijeva i potrebu za stvaranjem Hrvatskog biografskog instituta, jer ni to nemamo ili bi se to moglo spojiti…
Vremena za razmišljanje ima, inicijativa je pokrenuta, sjeme je posijano… nadamo se uspjehu i izvrsno je da se takav izvrstan prijedlog predstavio upravo na Svjetskom festivalu hrvatske književnosti i da je dr. sc. Milan Bošnjak znanstvenik koji je dobro upućen i sklon sintetičkom razmišljanju i djelovanju.

(DV)