I danas sam obuzet radošću čarobnoga kolora
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iznimna ugleda i impresivnog opusa, akademski slikar Josip Trostmann rođen je 1938. u Dubrovniku. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnika, a samostalno izlaže od 1963. diljem domovine i u inozemstvu
Gospodine Trostmann, umjetnici znaju spominjati svoje djetinjstvo i govoriti o neiscrpnom vrelu nadahnuća, koliko je Vama djetinjstvo važno? Kad se prvi put javila ideja da ćete postati slikar?
– Prije polaska u osnovnu školu često bih jutrom bio sam u stanu u Župi, istočno od Dubrovnika, gdje nas je moj otac sklonio bojeći se bombardiranja. Naš Grad nije doživio sudbinu Zadra ili Stona jer su saveznici bili prema njemu milostivi,ali je luka u Gružu bila meta, bilo je mrtvih i Hotel Petka je razoren. Tad je postojao strah da će sići četnici iz istočne Hercegovine u Župu, meni je crtanje pomagalo da se oslobodim straha.
Nakon 45 godina 1991./92. našao sam se u sličnoj situaciji. Stare kuće, omirine, odrine i vegetacija Župe koja je tada bila rajski vrt su ušli u moje motive i sjećanja.
Kakav je bio Vaš prvi dojam kad ste susreli Ivu Dulčića, imali ste tek devet godina.
– Kao devetogodišnjaka dundo (ujak) Ivo Rubini dovodi me u školu crtanja proslavljenog dubrovačkoga slikara Iva Dulčića. Uglavnom smo radili portrete.
Koliko je za Vas, za Vaše umjetničko formiranje bilo važno pohađanje Večernje škole portreta kod Ive Dulčića?
– Bio sam okružen srednjoškolcima, grupom tihih i ozbiljnih crtača. Slušao sam priče o školi, Likovnoj akademiji, gdje se njeguje sustavno upoznavanje slikarstva i već tada odlučio da postanem slikar!
Jeste li poslije kontaktirali s Dulčićem?
– Dvadesetak godina kasnije pomažem Dulčiću kod izrade mozaika u Dubrovniku i Budvi. Ivo je bio genij crteža i boje, njegovi vitraji, freske i mozaici plamtjeli su nadnaravnom snagom. Uz takvo slikarstvo bljutavost i krutost socijalizma nisu me mučili, imali smo svoj svijet likovne slobode.
U osnovnoj školi značajni slikar i Dulčićev prijatelj Antun Masle predaje mi likovni odgoj i potiče moj rad.