Ljubavi vjerna

Đuro VIDMAROVIĆ

Anđelka Korčulanić autorica je iz Splita (1956.) koja pripada srednjem književnom naraštaju. Do sada je objavila četiri zbirke pjesama. Neke su joj pjesme uvrštene u antologije: „More mora“ (Naklada Đuretić, Zagreb, 2014., Bugarska antologija „Balkanski glasovi“ (2016.) i makedonska antologija „Svezden tlasok“ (Skoplje, 2017.)
Njezinoj najnovijoj zbirci „Prožeta tobom“ predgovor je napisala književnica Darija Žilić. Ona s pravom ističe slijedeće karakteristike izraza ove autorice: „U poeziji splitske autorice, voljeno biće postaje temeljna os oko koje se okreće žudnja, strast, pa se pri tom i sam pjesnički iskaz metafrizira, odnosno hiperbolizira: (…) Pjesnikinja prati to stanje koje nastaje ushićenjem, obuzetošću u kojoj nastaju barokni grozdovi prekrasnih metafora, pa na kraju nerijetko sve završava razočaranošću, osjećajem iznevjerenosti i ‘rasutim vremenom rujna’ ili okamenjenošću (ljubav kao okamina)“.
Zbirka koju predstavljamo sastoji se od šest tematskih cjelina. Kao što je uočila Darija Žilić, naša je autorica svećenica boga Erosa. Međutim, neke njezine pjesme, poglavito u ciklusu „Sumrak bogova“ oslobođene su ljubavne tematike. To su pjesme koje su posvećene konkretnim osobama kao što su Marija Jurić Zagorka, Nikole Tesla, Mileva Marić, Frida Kahlo, Oliver Dragojević, Sylvia Plath, Jakša Fiamengo, Marin Limić, Enes Kišević i Richard Wagner. Posebno me se dojmila pjesma „Dvanaest križeva“ posvećena poginulim vatrogascima na Kornatima. Ova tragedija duboko je potresla cijelu naciju pa tako i pjesnike. Podsjećam da im je jednu svoju sjaju molitvu posvetio Tomislav Marijan Bilosnić. Anđelkina pjesma glasi: Dvanaest križeva od kamenja/ za dvanaest vitezova od vatre/ na spaljenoj zemlji Kornata,/ dvanaest spomena/ na besmisao smrti u pustoši/ za spas žutih travki/ i beskorisne drače.// Dvanaest križeva od kamenja,/ tisuće vapaja za istinom.//