Trebamo odlučiti što ćemo obilježavati
Kao što nije prihvaćen Dan neovisnosti, tako, nažalost, nisu „osviještene“ ni hrvatske ratne tragedije, što će reći da udbaši i dalje „kolo vode“.
U Škabrnji, koju su Srbi i tzv. JNA, 18. studenoga 1991. sravnali sa zemljom, a nevino stanovništvo ubili ili potjerali, nisu, kao i u nizu drugih hrvatskih gradova i mjesta, na neki poseban način obilježili Dan neovisnosti Republike Hrvatske – 8. listopada. Taj državni paraznik nije „zaživio“ među Hrvatima, tako da mu se nažalost ne pridaje neki osobiti značaj. U anketama mogli smo čuti da većina nema pojima o kakvom se prazniku radi. Stoga, najbolje bi bilo da novi saziv Hrvatskog sabora donese odluku ili da se raspiše referendum – što želimo tijekom godine obilježiti? Ovako više ne ide.
Inače, o hrvatskoj povijesti malo se zna. Već smo niz puta upozoravali da se o ovoj temi treba mnogo više učiti u školama, ali – ništa od toga. I dalje djeca više znaju o Boški Buhi nego o bilo kojem Junaku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji su za njih položili živote na Oltar domovine ili su pak za njih prolijevali krv.
Eto, 7. listopada 1991. „barbari“, kako je rekao i sam prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, s dva vojna zrakoplova zločinačke JNA u 15,01 sat raketirali su Banske dvore u Zagrebu, u želji da pobiju cijeli državni vrh na čelu s Tuđmanom. Zamalo im je to i uspjelo. O tom događaju se relativno dosta zna. Ali, tko zna da su također dva neprijateljska zrakoplova JNA odmah nakon Banskih dvora to isto učinila u Koprivnici? Naime, toga su dana oko 15,45 sati gađali tamošnju vojarnu u kojoj je tog trenutka bilo nekoliko stotina pripadnika slavne 117. brigade koprivničko-križevačke, ali ih je dočekala snažna „vatra“ Protuzračne obrane (PZO) pod vodstvom Nenada Barića. Ta postrojba je bila tek osnovana, i to joj je bilo prvo veće vatreno krštenje. Samo zahvaljujući koprivničkim protuzrakoplovcima nije bilo neke veće štete na objektima, ali u njihovu napadu ipak je ubijen jedan mladi hrvatski vojnik (David Piskor) dok su dvojica bila ranjena. O tom događaju i nakon 25 godina jedino što znamo je činjenica da se – dogodio. A tko su bili neprijateljski piloti, odnosno kako to da nitko ni zbog toga nije kazneno odgovarao nemamo pojma. S druge pak strane i dalje se proganjaju hrvatski branitelji, sudi im se i osuđuje i za daleko manja kaznena djela, koje su učinili (jesu ili nisu) pretežno u – samoobrani.