Slikarski osjećaj slobode
Usvojem stvaralačkom procesu slikarica započinje tražiti prostore koje će heterogenom slikarskom tehnikom oblikovati u likovno djelo slojevitih značenjskih vrijednosti. I ovom prigodom podsjetit ćemo na dobru znanu činjenicu za preciziranje procesa kojega je slikarica pokrenula u ovoj seriji radova.
Naime, valja ponoviti daje u temelju svakog stvaralačkog djela autorska, to jest, stvaralačka sloboda i da samo ona i pokreće i stvara djelo, te da ovo načelo pretpostavlja potrebna znanja i umijeća koja su u njemu impostirana. Upravo se s tom pokretačkom energijom počinju nazirati prve konture djela i njegova konačna, autorski definirana forma. Stoga Dubravka Bareza (1943.) svoje stvaralačko načelo sažima u nazivu Das Gefuhl ist Freiheit, kojega bismo u hrvatskom prijevodu čitali – Osjećaj je sloboda. Slikarica se prema tom načelu uputila tražiti one nepoznate prostore ljudskog bića u kojima se i događa njegovo istodobno i stvarno postojanje, u dubinu svojega bića, u prostore podsvjesnog i iracionalnog, u tajanstvene prostore duhovnosti kojima je građena emocionalna struktura ljudskoga bića. Iz te duboke osjećajnosti ljudske prirode budi se iskonska čežnja za slobodom kao onom temeljnom odrednicom kojom i po Božjem projektu percipiramo čovjeka kao slobodno biće. Upravo ta spoznaja i pokreće slikaričin stvaralački proces po načelu Osjećaj je sloboda, kojega bi, parafrazirajući onu znamenitu Decartesevu tvrdnju mogli sažeto izraziti: “Osjećam, dakle postojim!”, jer se u njoj ostvaruje njezino ljudsko biće kao stvaralačko. Iz te spoznaje, i s tim uvjerenjem, Dubravka Bareza i pokreće stvaralački proces kojim otkriva nove prostore svojega bića projicirane u likovnim djelima ciklusa Osjećaj je sloboda.