Strpljivim i ustrajnim radom do općeg dobra
Mate ŠIMUNDIĆ, publicist, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, Kaštela
Ponedjeljak, 26. travnja
Zahuktava se politička kampanja za lokalne izbore 16. svibnja. Ja sam kandidat Domovinskog pokreta za župana Splitsko-dalmatinske županije i nositelj liste DP-a za županijsku skupštinu. I nastavnik Hrvatskoga jezika u I. gimnaziji u Splitu, istodobno. I suprug i otac petero djece. Obveza preko glave, od jutra do sutra. Riječ kampanja dolazi od latinske campus, što znači polje. Znači, trebam u polje, na njivu, na teren. Orati, sijati, zalijevati. S nadom da će naš (jer nisam sâm u tom poslu) trud uroditi plodom na dan izbora, da će ljudi prepoznati i poduprijeti naše prijedloge i našu odlučnost. Našu iskrenu ljubav prema domovini. Danas smo predstavili zajedničku listu Domovinskog pokreta i Hrvatske stranke prava za gradsko vijeće Kaštela. Budući da sam predsjednik ogranka DP-a u Kaštelima, dopala me čast biti među govornicima. Govorio sam o dr. Drašku Kulišu, nositelju liste, kao o obiteljskom čovjeku, liječniku, koji se bavi poduzetništvom i koji u životu „ima sve“. U politiku nije ušao da sebi ili svojima osigura materijalnu korist, već zbog želje da pomogne svom gradu i svojim sugrađanima. Najvažnija stvar u politici je motiv bavljenja politikom. Tko to ne raščisti, lako krene ovim ili onim stranputicama, ili jednostavno odustane, misleći da to nije posao za njega.
Utorak, 27. travnja
U tijeku je skupljanje potpisa za kandidaturu. Uključili su se mnogi volonteri, ljudi koji mi žele pomoći u borbi za opće dobro. Velika je to čast. Sjetio sam se misli iz Braće Karamazova: „I tad se sjetim svoga brata Markela i riječi koje je pred smrt rekao slugama: ‘Mili moji, dragi moji, zašto vi mene služite, zašto me volite, jesam li vrijedan toga da me služite?’ – ‘Da, jesam li ja vrijedan toga?’, sune mi najednom u glavu. I zaista, čime sam ja to zavrijedio da me služi drugi čovjek, isti takav kao i ja, stvoren na sliku i priliku Božju? I tad mi se prvi put u životu zarilo u glavu ovo pitanje: ‘Majčice, dušo moja, odista je svaki pred svima za sve kriv, samo što ljudi to ne znaju, a čim bi spoznali – zavladao bi raj!!” Skupili smo daleko više potpisa od potrebnog broja, sad je potrebno to provjeriti, posložiti, pripremiti za predaju. Nažalost, još smo uvijek u 19. stoljeću kad je naša administracija u pitanju, bez obzira na pusta predizborna HDZ-ova obećanja o digitalizaciji i slično. Navečer sam gostovao u Pressklubu Tihomira Dujmovića, iznimno se snimalo u Splitu, u hotelu Park. Sat vremena je prošao u čas. Jedno je pitanje bilo posebno teško, izazovno: „Kako se boriti protiv klijentelističkog duha koji je HDZ ugradio praktički u svaku kuću?” Da. Kako? Strpljivim, ustrajnim radom. Izlaskom na izbore i glasovanjem. Potrebno je najprije pobijediti „hrvatsku šutnju”, koja se duboko ukorijenila, taj strah od javnog, političkog angažmana, strah od govora protiv zla i govora za dobro.
Srijeda, 28. travnja
Danas me satrala migrena. Povraćao sam od bolova. Kaže mi prijatelj: „Tijelo ti javlja da si ga zanemario.” Nažalost, u pravu je. Unatoč užasnoj glavobolji „odrađujem” nastavu na daljinu, preko ekrana. Koliko god nas Ministarstvo obrazovanja uvjeravalo da je nastava na daljinu izvrsna stvar, mišljenja sam da bi se nastava trebala što prije vratiti u učionice. Djeca i njihovo obrazovanje stradaju. Ostatak dana provodim u krevetu, u mračnoj sobi, trpeći grozne bolove. Lijekovi ne pomažu. Zaspim na kratko, malčice predahnem, i onda opet glavobolja i mučnina. Misli su zbrkane, ne mogu se usredotočiti ni na što. Kako se noć približava, osjećam da mi je sve lakše i lakše, i već znam da ću sutra biti puno bolje. Doduše, bit ću iscrpljen, ali bistar i voljan raditi. Moja je majka vitalna žena, izdržljiva, strpljiva. Tješim se da sam tu njenu osobinu naslijedio barem u nekoj manjoj mjeri i da mogu „povući” kad je potrebno, a sad je potrebno.
Četvrtak, 29. travnja
Danas me satrala migrena. Povraćao sam od bolova. Kaže mi prijatelj: „Tijelo ti javlja da si ga zanemario.” Nažalost, u pravu je. Unatoč užasnoj glavobolji „odrađujem” nastavu na daljinu, preko ekrana. Koliko god nas Ministarstvo obrazovanja uvjeravalo da je nastava na daljinu izvrsna stvar, mišljenja sam da bi se nastava trebala što prije vratiti u učionice. Djeca i njihovo obrazovanje stradaju. Ostatak dana provodim u krevetu, u mračnoj sobi, trpeći grozne bolove. Lijekovi ne pomažu. Zaspim na kratko, malčice predahnem, i onda opet glavobolja i mučnina. Misli su zbrkane, ne mogu se usredotočiti ni na što. Kako se noć približava, osjećam da mi je sve lakše i lakše, i već znam da ću sutra biti puno bolje. Doduše, bit ću iscrpljen, ali bistar i voljan raditi. Moja je majka vitalna žena, izdržljiva, strpljiva. Tješim se da sam tu njenu osobinu naslijedio barem u nekoj manjoj mjeri i da mogu „povući” kad je potrebno, a sad je potrebno.
Petak, 30. travnja
Danas je 150. obljetnica rođenja velikoga Kaštelanina Filipa Lukasa. Prijateljica mi šalje stari članak Davora Dijanovića o njemu. Izdvajam navod hrvatskoga književnika Vinka Nikolića s kraja članka: „Lukasovo je hrvatstvo duboko etičko i humano; ono, lišeno svake mržnje prema drugim narodima, pa i prema Srbima, koji se onako poniješe prema Hrvatima, počiva na ljubavi prema vlastitom narodu, pa je stoga protiv svake nepravde prema drugom narodu.” Navečer sastanak o daljnjem tijeku kampanje. Toliko je problema, organizacijskih izazova, nedostataka. Ljudi su se iscrpili, a tek slijede odlučujuće bitke. Prečesto se izgubimo u općem politiziranju. S druge strane, utješno je vidjeti da su ljudi spremni ući u boj, izložiti se, reći svoje mišljenje, raspravljati i pronaći najbolje rješenje. Na kraju, nalazimo zajednički stav, što i kako raditi sljedećih dana. Ljudi su najveće bogatstvo, kaže se. Ljudi s kojima surađujem u Domovinskom pokretu iskreni su domoljubi i vitezovi koji se bore za opstanak hrvatskoga naroda u domovini. Svi zaslužuju da ih spomenem poimence, ali ističem one najbliže: Nikola Grabovac, Marko Žaja, Jozo i Marin Ribičić, Dinko Damjanić, Ivica i Željko Primorac, Mirjana Babić, Jelena Grgić, Davor Stipan, Ante Gotovac. I mnogi drugi. Osobito mladi: Ivan Sičaja, Josip Mihojević, Ana Gulić, Jakov Pavić. Bit će nešto od nas.
Subota, 1. svibnja
Ujutro snimamo kratki video. Red je da 1. svibnja progovorim o nezaposlenosti. Splitsko-dalmatinska županija je rekorder po nezaposlenosti u Hrvatskoj. Trideset tisuća ljudi je na zavodu za zapošljavanje, 5500 visokoobrazovanih. Većina njih razmišlja: ostati ili otići? S druge strane, u godini korone zaposleno je još četiri tisuće ljudi u državnim službama. U županijskoj upravi radi 98 savjetnika, koji očito ne znaju riješiti problem nezaposlenosti. Nameće se zaključak, nezaposlenost će se smanjiti onog časa kad manje ljudi bude radilo u državnim službama. Zašto? Jer će biti manji pritisak na realni sektor, koji će se moći slobodno razvijati i otvarati nova radna mjesta. U nas je obrnuto, državne i javne službe bujaju, a gospodarstvo vene. I onda nam dolaze mladi komunisti i stari ljevičari s Marksom, Engelsom i Lenjinom govoriti o pravima radnika. To su najveći neprijatelji radnika u povijesti.
Nedjelja, 2. svibnja
Ujutro idem s obitelji na svetu misu u predivnu crkvu svetog Filipa Nerija u Splitu. Odmor za dušu. Šetnja, sladoled, suncem obasjana splitska riva, proljetni zvizdan. Poslije snimamo promotivni video za županijsku listu, a onda idem u Proložac. Želim poduprijeti našu kandidaticu za načelnicu općine, Anamariju Grabovac, hrabru i pametnu ženu. Na povratku reagiram na vijest da se aktualni župan HDZ-ov Blaženko Boban u svrhu predizborne kampanje javno pohvalio kako je počinio kazneno djelo paleži i otjerao strane investitore jer nije želio da snimaju film. Nikada ne bih dopustio da se snima sotonistički film, pa ni pod cijenu da to od mene traži ministar kulture, Sanaderov Božo Biškupić, kojem je Boban povlađivao i klimao glavom. Nikada ne bih pristao na politički kukavičluk da spasim vlastitu fotelju. Nikada ne bih, da udovoljim ministru, dopustio da se snima film, a onda pod okriljem noći na arheološkom lokalitetu neprocjenjive vrijednosti počinio kazneno djelo paleži, ugrožavajući tako ne samo lokalitet i tuđu imovinu, nego i ono najvrjednije – ljudske živote. Boban u ovoj kampanji koristi slogan u kojima se poziva na svoja „djela“. Ovo je primjer tih djela. Poslušničko klimanje glave HDZ-ovoj vrhuški, a onda palež. To što je, prema vlastitom priznanju, učinio nije ni kršćansko ponašanje ni junaštvo jer kršćanstvo nije divljaštvo i licemjerje, već hrabrost i borba za istinu! Bilo bi zanimljivo čuti što o kaznenom djelu namjernog izazivanja paleži kaže njegov politički kreator i tutor, HDZ-ov politički tajnik, Ante Sanader, inače dugogodišnji predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice? Također, bilo bi zanimljivo čuti hoće li predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković i dalje podržavati solinskog piromana, koji je zbog vlastite političke kukavštine, zbog straha od suprotstavljanja jednom ministru, izabrao palež i ugrožavanje ljudi i imovine?