Do kada ćemo biti taoci uvoznih lobija?!
Hrvatska je sasvim sigurno među onim državama koje mogu proizvesti hrane dovoljno za sebe i za izvoz. I to kvalitetne, pa i ekološki proizvedene hrane. Hrvatska ima dovoljno kapaciteta za dostatnu proizvodnju voća i povrća, mlijeka i mesa ali očito nema mudrosti i volje da se nešto promijeni, kao ni snage da netko moćnim uvoznim lobijima kaže – dosta!
Prije desetak dana u Bregani je preminuo petogodišnji dječačić za kojeg se sumnja da je otrovan salmonelom iz jaja koja su uvezena iz Poljske. Ta strašna osobna tragedija skromne obitelji pokazuje, međutim, svu bijedu prehrambenih proizvoda na domaćem tržištu, a onda i domaće proizvodnje koja je izgubila bitku s agresivnim uvoznim lobijem. Koji je u stanju zaustaviti čak i domaće koke da nesu jaja.
Jer, znali smo da uvozimo sve redom. Od češnjaka, naranči, jabuka, ribe, mesa, mlijeka… Da uvozimo hranu iz najudaljenijih dijelova svijeta, često i ekološki ugroženih. Ali malo je tko razmišljao o tome da moramo uvoziti kokošja jaja?!
Hrvatska je sasvim sigurno među onim državama koje mogu proizvesti hrane dovoljno za sebe i za izvoz. I to kvalitetne, pa i ekološki proizvedene hrane. Hrvatska ima dovoljno kapaciteta za dostatnu proizvodnju voća i povrća, mlijeka i mesa, ali očito nema mudrosti i volje da se nešto promijeni, kao ni snage da netko moćnim uvoznim lobijima kaže – dosta! O ovom se problemu često govori, ali ni danas Hrvatska nema pravu poljoprivrednu strategiju i politiku koja će štititi vlastite interese, vlastitu proizvodnju, vlastita radna mjesta.
Na policama trgovina sve je više uvezenih poljoprivrednih proizvoda niske i loše kvalitete, tretiranih tko zna čime da u hladnjačama „izdrže“ putovanja s drugih kontinenata ili čak s druge Zemljine polutke dok istodobno u Hrvatskoj proizvodnja kvalitetne hrane – umire. Turizam je značajna gospodarska djelatnost i golemo tržište na kojem možemo pokazati svu raskoš hrvatske domaće poljoprivrede, no umjesto toga u domaćim hotelima, pa i onim razvikanim, imamo voće i povrće s okusom gume, odnosno bez okusa. Svakodnevno se zatvaraju farme i obiteljska gospodarstva jer ne mogu konkurirati jeftinoj i lošoj uvoznoj robi.
Na primjer, mlijeko i mliječni proizvodi. Prema posljednjim podatcima Državnog zavoda za statistiku ukupna proizvodnja mlijeka na OPG-ovima u 2015. u odnosu na 2014. smanjena je za oko 55.000 tona, što je pad za 10 posto. U padu je, i to za 10,8 posto, odnosno za 37.000 tona, i količina mlijeka koju su gospodarstva predala u otkup mljekarama, a izravna prodaja svježeg mlijeka pala je za čak 23,5 posto. Jedino povećanje bilježe količine mlijeka utrošenog unutar kućanstva te proizvodnja mliječnih prerađevina, što znači da kupaca ima. Ali očito domaća proizvodnja ne može konkurirati uvozu s dampinškim cijenama. Zanimljiv je podatak da je do 2013., do ulaska RH u EU, na policama jedva bilo 20 posto mlijeka iz uvoza, a danas je on veći od 50 posto.