Dnevnik: Alojz PAVLOVIĆ

Vjera i glazba dušu čine bistrijom

Alojz Pavlović

pisac, Zadar

 

 

 

Ponedjeljak, 19. srpnja

„Ne želim da mi se brišu ‘loši’ geni, ne želim da mi se zamjenjuju postojeći organi ‘kvalitetnijim’ kloniranim, ne želim da mi se u tijelo ugrađuju nanočipovi umjesto ‘zastarjelih’ stanica, ne želim bez Božjeg uskrsnuća teleportaciju u druge dimenzije. Želim patiti, trpjeti i voljeti. Želim trajno rabiti lijek zvani patnja i trpljenje, jer me liječi od nečistoća i zala. Sveti Oče, molim Te, daj mi Blagoslov za ovo“ – dio moga pisma poslanog 2003. papi Ivanu Pavlu II. po izboru Večernjeg lista.

Razbolijevam se od Covida-19 (teži oblik) i odričem se navedenih načela. Dvadesetak dana cmizdrim, molim pomoć liječnika. Nosim dvostruku masku, trčim na cijepljenje među prvima. Bježim od ljudi. Unuke me silom vode na Glazbene večeri u sv. Donatu (stigle dan ranije iz UAE-a) na koncert Zadarskog kvarteta klarineta. Ansambl koji je započeo kao samostalni projekt učenika Glazbene škole Blagoje Bersa u Zadru, a danas akademskih klarinetista: Marcelo Zelenčić, Ante Buturić, Lovre Lučić i Abdul-Aziz Hussein. Prezentiraju program: A. Klobučara: Četiri minijature / Four Miniatures; N. Bacri: Sonata a quattro; G. Lago: Ciudades, Cordoba, Sarajevo, Montevideo, Adis Abeba

***

T. Vidošić: Tri scherza; H. Tomasi: Trois Divertissements.

Njihova me glazba odvodi u stanje opojnosti. Poslije koncerta duša mi je bistrija, sluh poboljšan, nosim samo jednu masku, ne bježim od ljudi.

 

Utorak, 20. srpnja

Danas je svetkovina svetoga Ilije proroka, čiji je život obilježen životom predanja Bogu, a s druge strane izričitom borbenošću i aktivnom zauzetošću protiv nametanja i širenja poganske vjere. U tom je smislu Ilijino vrijeme vrlo blisko Stepinčevom, pa nam taj starozavjetni svetac i blaženi Stepinac, i te kako mogu biti i sada uzori, putokazi i poticaji kako se boriti za očuvanje vjere i istinskih vrijednosti od raznih oblika suvremenih odbacivanja Boga, kao i od nasrtaja svjetskih moćnika na sve one koji žele živjeti evanđeoske vrijednosti. Papa Franjo zna biti i na tragu tih globalista. Crkve su se potpuno ispraznile, a on zagovara neke čudne promjene koje su mjestimice u sukobu s 10. Božjih zapovijedi ili onome zapisanom u Starom ili Novom zavjetu. Njegovo licemjerno ponižavanje i razvlačenje blaženog Alojzija Stepinca i preko srpske pravoslavne crkve (iz njegova ekunemizma iskri i globalističko potiranje), vodi slamanju Stepinčeve crkve u Hrvata, kako u Hrvatskoj tako i u BiH – nepoznato mi je da je poradio ili da otvorenije radi za katolike u BiH (koji su postali stvarna nekadašnja raja, tj. onaj svijet o kojem nitko ne mari), ali zato rado govori da valja pokazivati znakove razumijevanje za različitosti (osobno, a ni ljudski nemam ništa protiv ljudi drukčijeg svjetonazora itd.), što nerijetko doimlje licemjerno (na crkvenom saboru otvarati pitanja npr. pobačaja, a onda to prepušta da rješavaju župnici).

 

Srijeda, 21. srpnja

Razgledavam izložbu u Arheološkom muzeju Zadar „Nin i novac – povijest kroz numizmatičke nalaze iz Nina od antike do novoga vijeka“, koja će biti otvorena do 1. rujna 2021.

Iz pronađenog novca na ninskom području iščitava se rimska duhovna i materijalna kultura, razvoj gradova u 13. i 14. stoljeća te duga iscrpljujuća vladavina Mletačke Republike na hrvatskom Jadranu, ali i povezanost Nina s Europom. Osim povijesnih događanja kroz novac se obrađuju i ninske teme, kao što je svakodnevni život bogatih Hrvata ovoga grada u 9. stoljeću.

Ove kovanice s utisnutim prikazom i tekstom osim svoje temeljne gospodarske uloge izvorište su religijskih, političkih i izvještajnih informacija toga vremena, što nam omogućuje razumijevanje prošlosti kroz niz različitih tema.

 

Četvrtak, 22. srpnja

Danas je blagdan Marije Magdalene. Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod Kristove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo (Mt 16,9).

Hagiografska tradicija, poduprta i mišljenjima srednjovjekovnih papa, pretvara Magdalenu u bludnicu. U srednjem vijeku javne kuće nazivaju se i “Magdaleninim domovima”, a javne grešnice žigosane su užarenim željezom slovom “M” na rame ili na čelo.

Iz sjećanja mi izvire događaj iz Bombaja (u mladosti sam plovio sedam godina). Odlazio sam i u hramove. U jednom pristupila mi Indijka:

– Kršćanin ste, otiđite na kašmirsku visoravan, tamo je grob vašeg proroka Isusa.

– Molim vas, ne ismijavajte moju vjeru.

– Nikako to ne činim! Organizirat ću vam odlazak u glavni grad Kašmira, pa se uvjerite sami da je tamo crkva stara skoro 2000 godina, podignuta Isusu u čast.

– Vjerojatno ne znate da je Isus treći dan nakon smrti uskrsnuo!

– Poznajem kršćansku vjeru i druge religije! Postoji dokaz o boravku ranjenog Isusa u Kašmiru i o njegovoj smrti.

– Zbogom!

– Znate li da u Indiji ima žena koje su obilježene sa slovom ‘M’? Vezano uz Mariju Magdalenu!

– Mogu li doći do njih?

– Možete, kada uzmete mantru.

– Gospođo, zbogom!

Danas se i u Zadarskoj županiji (u mjestu Marija Magdalena, 15 km od Starigrada, u crkvi Sv. Marije Magdalene) slavila svetica s ovim imenom. Misno slavlje predvodio je fra Nikica Devčić (sin toga kraja) koji je ovu crkvicu usporedio s Isusovim grobom (izgubljen u stijeni), a sumisnik don Marinko Jelečević (starigradski župnik) reče da treba čuvati tradiciju jer svijet (globalisti, aut.nap.) želi izbaciti sve tradicije i običaje.

 

Petak, 23. srpnja

U Lapidariju Narodnog muzeja Zada gledao sam kazališno djelo (tekst je teško definirati samo kao dramu ili samo kao komediju) Teatra Gavran, Na kavici u podne autora i redatelja Mira Gavrana (igraju: Mladena Gavran i Vedran Komerički).

Gavran tečnim rečenicama i osjećajem za humor, emocionalnost i metaforičnost, opisuje odnos majke i sina, koji u velikom vremenskom hodu (dvadesetak godina) ispijaju kavu u jednom ugostiteljskom lokalu proživljavajući brojne životne lijepe zgode (sin odličan učenik, student, sveučilišni profesor, ženidbe, rađanje djece, napredovanje majke na poslu u poznijim godinama…) ili razarajuće nezgode (bračne prijevare, razvodi, strah od prethodnih partnerica, partnera…). No, obiteljska ljubav uravnotežuje te suprotnosti, čak i u trenutcima kada se akteri razilaze u ocjenjivanju nekih životnih situacija.

Ipak čini mi se da ovaj uradak nije na razini boljih Gavranovih tekstova. Radnja je dosta statična, iako ima mnogo događaja jer scenska događanja ne razvijaju radnju nego dijalog. Svaka scena obično predstavlja novi motiv. Svaka sljedeća faza razvoja radnje donosi novi stupanj ekspresivnosti, takvim postupkom autor održava stalnu emocionalnu napetost. Sve se događa na napetim visinama kroz strastvene govore duolikova, suprotstavljaju dobro i zlo.

 

Subota, 24. srpnja

Ujutro sam posjetio izložbu slikarice Mirte Boban u galeriji Kapetanove kule Zadar. Naslov i tema izložbe je Cvjetanje (odnosi se na unutarnje čovjekovo) – slike akril na platnu, digitalne ilustracije (duši mi mile – osnovno mi je zanimanje kibernetičar-informatičar) i skulptura; sve začinjeno vatrenim bojama, ženama, izrekama, pa i psovkama.

Navečer sam bio u crkvi sv. Krševana na koncertu Zadarskog komornog orkestra, pod ravnanjem šefa dirigenta Ivana Repušića izveden je J. Brahmsova Simfonija br. 3 u F-duru, op. 90

Allegro con brio

Andante

Poco allegretto

Allegro — Un poco sostenuto i Uvertira opere Strijelac vilenjak Carl-Marie von Webera.

Njihov nastup me uskrsnuo. Osjećao sam kolanje krvi u venama i titranje svijesti u glavi. Istrgnuli su me iz zemaljske ispraznosti i vremenske određenosti i lansirali u beskonačnost vječnosti.

 

Nedjelja, 25. srpnja

Prema sugestiji urednice predočujem osvrte na dokumentarni film Luke Klapana Životni krikovi A. Pavlovića. „Zadarski književnik, publicist i stručno-znanstveni istraživač Alojz Pavlović nedavno je objavio velebni Rječnik novoštokavske ikavice benkovačkoga kraja, na kojem je dugi niz godina radio s bratom Eduardom. U filmu o Rječniku, Zbirci priča i Zbirci drama (Alojz Pavlović je autor obiju zbirka, pisane na novoštokavskoj ikavici benkovačkoga kraja) govore sveučilišni profesori i književnici: Josip Lisac, Vesna Jakić Cestarić, Ivan Magaš, Herbert Gassner Tomislav Marijan Bilosnić, Dunja Gusić, Teodora Vigato i Tomislav Šovagović. Kroz razgovore s Pavlovićem i njegovim suradnicima otkrivamo dirljive i nepoznate detalje književnikova života“ (Jedina solucija, udruga za audiovizualnu umjetnost).

„Ogranak Matice hrvatske u Zadru objavio je knjigu Životni krikovi, zbirku drama na novoštokavskoj ikavici benkovačkoga kraja, autora Alojza Pavlovića. Alojz Pavlović objavio je početkom 2019. zbirku crtica i pripovijesti Kul vrajer, također na novoštokavskoj ikavici benkovačkoga kraja, što s ovim novim uratkom tvori nadogradnju Rječniku novoštokavske ikavice benkovačkoga kraja (objavio 2018. u suautorstvu s bratom Eduardom), i završava svojevrsnu trilogiju o govoru, tradiciji, običajima, strahovima, stradanjima i životnoj filozofiji toga kraja“ (obavijest MH ogranak Zadar, 26. veljače 2020.).