Ratni zločini ne zastarijevaju
Nije dovoljno samo zapaliti svijeću i minutom tišine odati počast tim nevinim Hrvatima (ali ne samo njima), već je prijeko potrebno i dovesti zločince pred lice pravde
Masovni partizanski zločini sve se više otkrivaju, stoga nije ni čudno da su neki poput bivšeg jadnog predsjednika Stjepana Mesića i javno počeli izjavljivati da je „Tito najveći sin hrvatskog naroda“! Taj „najveći sin“, najveći je krivac što mesići vrlo dobro znaju, ne za jednu, već za stotine Hudih jama, kojima je prekrivena Slovenija, a u kojima je život na zvjerski način okončalo i na stotine tisuća nevinih Hrvata.
Iz svojeg počivališta u Hudoj jami, i stotine kostiju nevinih Hrvata napokon su pokopane u memorijalnom parku za žrtve rata Dobrova (pokraj Maribora) u Sloveniji. Sad se postavlja pitanje: zašto u Sloveniji, a ne u Hrvatskoj? Naime, lijepo je, ali je na neki način i iznenađujuće, što je napokon (!) i hrvatski državni vrh došao odati počast žrtvama Titova, komunističkog režima, ali… je li to dovoljno, to prije što često čujemo da je zločin zločin i da zločinci moraju biti kažnjeni? Za to se najviše „zalažu“ i Pupovac, Teršelič, Pusić, Milanović i niz drugih “junaka”, ali kad se govori o Hudoj jami, tih i takvih nema nigdje (navodno se tome došla „podsmjehivati“ jedino Teršelič). Gdje su se ostali sakrili, gdje su bili kad se odvijao pogreb posmrtnih ostataka ekshumiranih žrtava Titovih zločina iz Hude jame, njih 778, koji su nestali nakon što su komunisti došli na vlast? Ne, nije dovoljno samo zapaliti svijeću i minutom tišine odati počast tim nevinim Hrvatima (ali naravno ne samo njima), već je prijeko potrebno i dovesti zločince pred lice pravde, tim više što ratni zločin ne zastarijeva.
Uz to, nije istina, laž je, da u Hrvatskoj, ali i u drugim bivšim Republikama propale države, više nema nikoga tko je znao za ta masovna ubojstva nevinih ljudi „od Vardara pa do Triglava“. Nije istina, laž je, da više nema živih Titovih ratnih zločinaca, koji su od 1945. pa nadalje ubijali nevine ljude, bez suda i suđenja. Stoga, ne zavaravajmo se, komunističke ubojice još uvijek žive među nama.
Na redu je DORH, tajne i slične službe da nam kažu: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima je najviše Hrvata?
Za ratnim zločincima protiv Židova još se uvijek traga, a za ratnim zločincima Hrvata ne da se ne traga, već se ne vode ni istrage. Nisu se ti jadni i nesretni ljudi sami masakrirali, odnosno živi zazidali u jame od Slovenije do Makedonije. Sve je to učinjeno pod vodstvom „najvećeg sina hrvatskog naroda“, koji je bio na čelu zločinačke komunističke partije. Ako maršal Tito, po kojem, nažalost, i dalje najljepši trg u Hrvatskoj nosi ime, nije znao za Hude jame – kriv je, a ako je znao, a znao je, i zapovijedao tim strašnim zločinima opet je kriv, ali nije krivnja samo na njemu, već na stotinama, pa i tisućama drugih koji su izvršavali te gnusne zločine, kakve Europa gotovo i ne pamti nakon II. svjetskog rata.