Hrvatska dočekuje Argentinu
Protiv gaučitosa, po drugu Davisovu salataru
Njegov je tjedan. Veliki. Rekli bi Argentinci – pa s njima haklamo finalissimu Davisova kupa – Santa semana. Tenisa. Hrvatskog tenisa. Sve je drugo na zavoju. Toliko blisko, ali ovog trenutka, daleko od sviju nas: umro nam je Tomislav Neralić, naš veliki bas-bariton, solist Opere Hrvatskog narodnog kazališća – koji još uvijek pokriva i prekriva imenom, jedan maršal, koban za tugu čitavog jednog naroda, i nikom niš – ali i drugih ljeta, član Berlinske opere, njezin počasni kamer- singer. Uz to i veliki športaš. Karlovčan rodom, sav u Zagrebu, druker Građanskog, godinama i član uprave Dinama. Nogostrastvenik, čitavom dušom umjetnika. Rekel mi je: “Pa, ja znam momčad Građanskog, još i sada, iz vremena Mihelčića, Gillera, Perške, s onom slavnom EC-linijom na sredini terena: Hitrec-Rupec-Remec. Nije li i Remec bio Neralićeva faha, operni pjevač. Tenor. Imama ga na fotografiji, u boji, visokih uglednika: Glaser, Aco Živković, Tomislav Neralić, Franjo Tuđman i Milan Antolković.
Naša je draga heroina, snježna kraljica, Janica Kostelić, kraj svih “brundanjaâ€, ustoličena za voditelja Ureda ta šport. Nije li Janica izvozala, na skijama, sve te medalje. Čak i olimpijske. Ali, pasjih bombica, uvijek ima. Vitki, pod gustom bradom, kratko ošišani Marin Čilić, osvojio je Basel, u velikom stilu. I kraj ove Londre, s jednom pobjedom, uzeo mjesto pod suncem čitave dosadašnje karijere – šesto!Pao je s apsolutom, sada, Murrayom, nesretno, odgegao protiv, ne boljeg, Wawrinke, koji ljubuje s našom Vekićkom. Čačić je mirno, bez riječi, zadržao vodstvo u skupini, koja se tuče za Moskvu, osamnaeste. A plavi maksimirski modri brodić ljulja se sve u šesnaest. Tu nemre niš ni jedan Bugarin, Ivajlo Petev. Sve su to velike teme, za jednu drugu priliku. Krenimo, u silnu kolonu očajnika koji traže ulaznicu više za “Argentinuâ€. Hoću tribine – do vrha. Pjesma, barjaci, napaljenih grla, našim mušketirima. Završnica Davisova kupa. Druga, Hrvatske. Treća, uopće. Gosti su senzacija. Argentina.A ona, nije samo Messsi. Ni Maradona. Argentina je Del Potro, Pella, Delbonis i Mayer… Tukli su Murryeve Engleze, mi smo nadigrali Amere, kao najveću moguću stavku “smaknućaâ€. I, gle čuda: Argentince vodi – Hrvat. Istina, rođen “doleâ€, pa po tamošnjim zakonima, pravi – i criollo. Domorodac. Krvlju, Hrvatina. Da ne kažem više. Daniel Oršanić. S njegovim ocem ja sam išao u prvu zagrebačku klasičnu gimnaziju Bio mu je djed visoki dužnosnik ustaške Hrvatske. On pozna Hrvatsku. On zna za svoje korijene. On je, kako kaže – Argentinac. Nije li Argentinac i sadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova Davor Stier?!