Za čim žale jugonostalgičari?!
Bilo bi zanimljivo čuti što oni koji slave famozni 29. novembar misle o sjevernokorejskom diktatoru Kim Jong-unu? I neka nam objasne kakva je razlika između njega i Tita?! Do tada, Državno odvjetništvo bi se trebalo ponašati sukladno zakonu te principijelno sankcionirati govor mržnje, poticanje i veličanje totalitarnih režima, isticanje totalitarnih obilježja neovisno o tome koja ideologija ih veliča.
Smrt Fidela Castra, izbor Davora Bernardića za predsjednika SDP-a, te pokušaj oživljavanja bivšeg jugoslavenskog praznika, vjerovali ili ne, imaju zajedničku točku. A to je žal za prošlim vremenima, pa makar bila riječ o diktaturama.
Slučaj prvi. Castro je bio revolucionar, ali to nimalo ne umanjuje štetu niti ga opravdava za ono što je učinio nakon što je došao na vlast. Jer, Castro je bio komunistički diktator. Hladno je zatvarao svoje najbliže suradnike koji su se usudili dovesti u sumnju njegova stajališta ili koji su imali drugačije mišljenje. Odmah po dolasku na vlast obračunao se s desetcima tisuća svojih protivnika, prekršio je sva moguća ljudska prava, a stotine tisuće Kubanaca zbog njega su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. Po procjenama, samo u Miamiju na Floridi živi oko 650.000 Kubanaca. Većina onih, koji su ostali na Kubi, među kojima je bio i veliki broj onih koji su, milom ili silom podupirali, Castra, živjeli su i još žive u teškom siromaštvu i bijedi. Fidel, koji je bio prvi sekretar Komunističke partije Kube, predsjednik državnog vijeća i vijeća ministara Republike Kube, vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga, pritisnut godinama i bolešću za nasljednika je postavio brata Raúla Castra.