Dva uporišta
Novo je to što, evo, moja suverenistička neznatnost mora ustati u obranu Andreja Plenkovića. I to od koga? Od sjevernoatlantičara i eurohrvata!
Sve se zamrsilo, вÑÑ‘ перепуталоÑÑŒ, rekao bi Osip Mandel’štam. Otkad su Britanci na referendumu odlučili izaći iz Europske unije, a na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama pobijedio „grozni“ republikanski kandidat Donald Trump, demokratski Bruselj drhti pred izborima u državama članicama Europske unije.
U nedjelju je „plebiscitarno“ – pala talijanska vlada Mattea Renzija! U Austriji je isti dan, na ponovljenim predsjedničkim izborima, proeuropski zajednički kandidat crvenih, crnih i zelenih Alexander van der Bellen napokon pošteno porazio Norberta Hofera, suverenističkog kandidata Austrijske slobodarske stranke (FPÖ).
Prvi događaj hrani talijansku zvijezdu ulične demokracije Beppea Grilla (Jožu Šturka) i njegov Pokret 5 zvijezda. Bruselj je taj događaj komentirao izjavom: Ne komentiramo referendume u članicama Europske unije. Drugi događaj ne mijenja u Austriji gotovo ništa. Ponajmanje odnose u raspodjeli moći. On je po svojoj političkoj težini, s obzirom na vrlo skučene ovlasti austrijskog predsjednika, ravan ishodu sveobuhvatne demoskopske ankete. Bruselj je taj događaj protumačio kao austrijsku odanost Uniji. Pri tomu je glasovita bruseljska uključivost – kao obično – bila vrlo kreativna. Onih gotovo 47 posto Austrijanaca što su birali Hofera isključila je iz Austrije i uključila u Europu. Dakako, samo afektivno.