Duhovna uporišta hrvatskoga bića
Kada se čovjek nađe pred ovako opsežnim publicističkim djelom kao što je knjiga Mate Kovačevića „Biljezi hrvatskog identiteta“, prisjeti se ranorenesansnoga filozofa Pica della Mirandole koji je na firentinskom sveučilištu predavao predmet nazvan „ O svemu što se može znati“. Poslije je neki cinik, navodno Voltaire, dodao riječi „ i još o koječemu“. U slučaju Mate Kovačevića i knjige koju predstavljamo nema mjesta ironiji nego samo poštovanju prema velikom poslu i erudiciji povjesničara, novinara i publicista , koji barata s bezbroj podataka i mnoštvom autora o čijim djelima govori i komentira ih . Riječ je o vertikalnoj, horizontalnoj i dijagonalnoj povezanosti koja se otkriva kao potraga za cjelovitom istinom o duhu hrvatske nacije, istine koja je u tijeku povijesti kontaminirana ili posve zakopana u mnogim razdobljima. Podijelivši golemu materiju u logične cjeline, Kovačević na taj način samo prividno razvrstava građu po područjima, od povijesnih zapisa i knjiga, arheologije, vojne povijesti i politike do jezikoslovlja, a u stvari nam daje na uvid jedinstveni tezoro hrvatskoga hoda kroz stoljeća na također jedinstvenom hrvatskom povijesnom prostoru.
Samo vrlo neiskren čitatelj tvrdit će da je do sada znao sve ono o čemu Kovačević piše, da je pročitao i razumio sve ono o čemu govore autori čija djela Mate predočava, prepričava, analizira i stavlja ih u kontekst, popunjavajući praznine u našem poznavanju vlastitoga narodnog usuda, uspona i padova.