Volim profesije koje stvaraju
Jedna od najpoznatijih modernih znamenitosti Praga je neobična kuća na desnoj obali Vltave sagrađena 1996. koja izgledom podsjeća na plesni par. Česi je stoga zovu Kuća koja pleše (Tančící dum) ili Ginger i Fred, a kultni status stekla je i među brojnim posjetiteljima Praga pa se smatra da je nakon Hradčana i Karlova mosta treća praška znamenitost koju turisti najčešće fotografiraju. Ove godine pada 20. godišnjica dovršetka njene izgradnje, a svoj 75. rođendan slavi autor zgrade, Vlado Milunić, vjerojatno najpoznatiji živući češki Hrvat koji u Češkoj živi punih 60 godina, od 1956. Kuću koja pleše Milunić je projektirao u suradnji s glasovitim kanadsko-američkim arhitektom Frankom Gehryjem, autorom Guggenheimovog muzeja u Bilbau, i ona se tijekom svoja dva desetljeća uvrstila u popise najneobičnijih suvremenih građevina te je prepoznata kao simbol suvremene praške arhitekture i cjelokupnog razdoblja otvorenog Baršunastom revolucijom 1989. nakon koje je Češka nakon četiri desetljeća totalitarizma i stagnacije ponovno krenula putem slobode, demokracije i razvoja.
Vlado Milunić, češki arhitekt hrvatskog podrijetla kako ga se redovito naziva u stručnoj literaturi i medijima, umjetnik je i entuzijast, ali, kao i mnogi hrvatski iseljenici, ujedno i čovjek bogate i burne biografije. Rodio se 3. ožujka 1941. u Zagrebu, samo mjesec dana prije nego je Drugi svjetski rat zahvatio i hrvatske prostore. Otac mu je bio Josip Milunić (1912. – 1981.), rođen u Bobovcu kod Sunje, a majka Atena rođena Radošević (1914. – 1999.), rodom iz Velike Gorice.
S Milunićem smo razgovarali o njegovoj obitelji, djetinjstvu, okolnostima u kojima je došao u Češku, njegovom radu i načinu na koji shvaća arhitekturu i urbanizam.
– Već 60 godina živite u Pragu, no rođeni ste Zagrepčanin. Kakve uspomene nosite na Zagreb iz Vašeg djetinjstva, u doba Drugog svjetskog rata i poraća?
Moji roditelji liječnici su za vrijeme rata bili kao prvoborci u partizanima, a mi djeca, moje starije sestre Marta i Neva i ja, bili smo u Zagrebu na Trešnjevci s bakom Mirom Radošević i prabakom Sofijom Vučinović koja me je jako voljela i sjećam se kad je umrla. Sjećam se i dugog niza skromnih kuća na Trešnjevci. Još se sjećam kad su se roditelji s trećom sestrom Rajnom u otvorenom džipu vratili iz Slavonije gdje je mama imala bolnicu u zemunici. Rajna se rodila u travnju 1945. u bolnici u Somboru.