U meni je živi duh srijemske ravnice
Književnica Ljubica Kolarić-Dumić (1942.) autorica je proznih i pjesničkih uradaka. U književnom je radu, kao i pedagoškom ponajprije bila posvećena djeci. U književnosti se javila 1983. prvom zbirkom Raskrižje, a do danas je objavila petnaestak naslova. U svojim djelima tematizira raskošni svijet dječjih tema i interesa (Uz baku je raslo moje djetinjstvo, 2010.; Pjesma o zmajevima, 2011., Izišli iz priče, 2005., Obasjana suncem 2005…) te domoljubne teme (Vratit ću se, zemljo, 1991., Molitva za Hrvatsku, 1992. …); njezino književno djelo sraslo je s mnogim djetinjstvima pa je, primjerice, naslov Ja se mraka ne bojim doživio nekoliko izdanja. Nekoliko rukopisa upravo čeka na ukoričenje.
Uz brojne druge aktivnosti, ističemo one koje su vezane za njezin zavičajni Srijem i Bačku: članica je uredničkoga vijeća glasila prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zov Srijema te suradnica časopisa Klasje i Hrvatska riječ iz Subotice. Snažno vezana za svoje duhovno ishodište (Kukujevci) nekoliko je knjiga objavila i u Subotici.
Članica je, uz ostalo, Matice hrvatske od 1970. te Društva hrvatskih književnika. Godine 2006. za književni rad dobila je Godišnju nagradu Grada Rijeke, a nedavno i Nagradu za životno djelo Balint Vujkov u Subotici što je povod ovom razgovoru
Gospođo Kolarić-Dumić, ovogodišnja ste dobitnica Nagrade za životno djelo na području književnosti “Balint Vujko” koja stiže Subotice. Nagrada se dodjeljuje na istoimenim Danima koji okupljaju hrvatske književnike, promiču hrvatsku produkciju te njeguju hrvatski jezik. Što Vam stoga znači ova nagrada?
– Okružena neprolaznim sjajem davnine veličanstvene Gradske kuće u Subotici, uživala sam u svakom trenutku. Godilo mi je kako su me predstavili prije samog čina uručenja Nagrade, a posebno sam počašćena što je u pozdravnom govoru o mojemu radu govorio veleposlanik Republike Hrvatske, gospodin Gordan Markotić. Sjaj iz moga srca, gotovo dječji, prelio mi se preko čitavog lica. Godišnju nagradu Grada Rijeke primila sam 2006. za izniman doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu, a 2016. me počastila Nagradom za životno djelo.
Odgovor na Vaše pitanje što mi znači Nagrada za životno djelo, zaključila bih uz zahvalnost ljudima, koji su prepoznali moj rad, svojim ga ocjenama pratili i doveli me do ovoga priznanja. Zahvalila bih onim redom kako su pisali ili moje pjesme uvrstili u knjige: Stjepko Težak, Mirjana Strčić, Leopoldina Veronika Banaš, Karol Visinko, Đuro Vidmarović, Manja Kovačević, Ante Bežen, Vesna Budinski, Ana Pintarić, Anđelka Peko, Goran Kalogjera, Katica Čorkalo, Stjepan Hranjec, Ivo Zalar, Diana Zalar, Milan Špehar, Vjekoslava Jurdana, Marinko Lazzarich, Stjepan Lice, Dragutin Rosandić, Branko Pilaš, Milovan Miković te mnogi književnici, učitelji i urednici knjiga i časopisa.