Moj čovjek – Damir Martin!
Uz uzbudljivo proglašenje najbolje hrvatske športašice, športaša i športskih vrsta za 2016. godinu te nezanimljiv dvoboj Hajduk – Dinamo
Nekak je to, v krvi: onaj za koga ja drukam, zgubi! I, ne jednom. Koliko sam izgubio samo “teniskih mečevaâ€. I Čilića. I malog Borne. Jednom su, moji dinamovci, tri kola prije kraja imali pet bodova “foreâ€. Da ne vjeruješ: pet! I skockali, u las vegas stilu, prvenstvo. Sreća da tog društva više nema, pa me bol više ne razdire U danima zagrebačkog adventa punog ljudi, toliko tih okićenih drva, parkovi, šuma. Užitak. Jedna od – gala predstava ovog trenutaka je izbor najboljeg hrvatskog športaša godine. 65. po redu. Športske novosti. Dobil sam cedulku; traže se moji kandidati. Sve je drugo, jasno. Otvoren je izbor – športaša. Ne, nema – nogometaša. Da su bili, ja bih sigurno “frknul†jednoga. Jasno, Modrić. Ostaju veslači, jedriličari. Braća Sinković i nemaju konkurenciju. Gdje god nastupaju, oni su prvi. Preveslali su sve, od prvog do zadnjeg. Bili su uvjerljivi i na valovima Atlantika u Riju na Olimpijadi. No, moj je izbor drugačiji. Nikad toliko nisam, na iglama, pratio jednu borbu, i to u skifu, u kraljici veslanja, između visokog, uvjerljivog Vukovarca Martina i Novozelanđanina Drysdalea. Ni taj, nije popuštao. Znao sam za onu: Damir ima najefikasniji zaveslaj od svih skifista. S tim se nosi zlato. A borba je bila žestoka. Nemoguća. Disalo se punim plućima, odušci su bili ranjenih zvijeri. Nema popusta. Niti jedne sekunde. Staza je sve kraća, vrijeme leti, a čamci, jedan do drugog, pripijeni, bez popuštanja. No, ovo je tu: na kraju. Olimpijski finiš. Hoće li Damir zaigrati svoj posljednji trzaj, i izaći – van. To se čeka. Svi su na nogama. Olimpijada je, za čas, stala. Borba, kakva nije viđena niti u jednoj areni. Ima Rio, ima svoje sunce. Puno smiješka. Jasno, stoji se na nogama. Strasno želimo Damirovo zlato. Pobjednik je tu. U jedan centimetar. I, manje. Imponira stas, stav, isprsnuće i smiješak, uz široko razapete ruke Hrvata. Sa srebrom, jednako zlatu. Na semaforu piše. Za oba borca: 6:41.34. Zlato je, ipak, Drysadlovo. Uz Martinov optimizam: “Čuj stari, ovo ti je posljednji, sljedeći su moji. Rukavica u lice. Bez straha. I, povlačenja. Za takvog Damira ja sam dao svoj glas, najboljeg Hrvata. Njemu. U izboru, Damir Martin je pobijedio. Bravo! Prva je dama bila “lakaâ€: Sandra Perković. Europsko-zlato, olimpijsko zlato i serijal dijamanata. Za jednu krasnu ogrlicu. I, kak je samo Sandra bila “fešâ€. Zgodna. Tih plavih očiju kojima nema kraja. Modra nebesa pod trepavicama. Najbolje športašice godine bile su par/ping-pong olimpijske Dretar-Karić i Mudrinić. A najbolja momčad, jasno, braća Sinković. Jasno, dana je nagrada i za fairplay Branku Radičeviću.