Uz vjeru smo očuvali nacionalni i kulturni identitet
Ponedjeljak, 19. prosinca
Proslava 120. obljetnice rođenja bl. Ivana Merza: Prije tri dana, 16. prosinca, navršila se 120. obljetnica rođenja bl. Ivana Merza, prvoga vjernika-laika Crkve u Hrvata, koji je proglašen blaženim. Danas,19. prosinca i Zagreb se dostojno odužio svome duhovnom velikanu u kojem je živio posljednjih šest godina života i gdje je zablistao kao svetac. Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održana je proslava ove obljetnice. Koncelebriranu sv. misu predvodio je banjalučki biskup Franjo Komarica. U svojoj propovijedi biskup Komarica je rekao: „Bogata ostavština duhovno-stvaralačkog djelovanja blaženoga Ivana istinski je izazov i za današnju generaciju naših vjernika da se još bolje upoznaju s onim najbitnijim sadržajima njegova učenja o ulozi liturgije u životu i poslanju Crkve te o katoličkom laikatu.“
Kod sv. mise biskup Komarica je blagoslovio sliku bl. Ivana Merza koju je još u Haagu 2009. naslikao general Ante Gotovina. Svečanost je završila predstavljanjem nove knjige o bl. Ivanu pod naslovom „Apostol Kristov“. Napisala su je dvojica braće Vukovaraca Domagoj i Krešimir Jakumetovića, inženjeri građevine.
Utorak, 20. prosinca
Nenadmašeni apostol bolesnika p. Rupert Rozmarić: Još jedna važna obljetnica navršila se ovoga mjeseca: 25 godina od smrti franjevca p. Ruperta Rozmarića koji je umro u Zagrebu 5. prosinca 1991. u svojoj 70. godini na glasu svetosti. Njegovu smo obljetnicu obilježili svečanom sv. misom 5. prosinca ove godine u franjevačkoj crkvi na Kaptolu u Zagrebu. Tko je bio pater Rupert da ga se s poštovnjem i zahvalnošću sjećamo i četvrt stoljeća nakon njegove smrti? Poznavao sam ga dobro, još od mojih gimnazijskih dana, od 1955. Bio mi je vjeroučitelj dok sam pohađao gimnaziju u Slavonskom Brodu. Već tada sam ga doživio kao svetog i revnog svećenika koji je u mojoj mladosti ostavio na mene neizbrisiv dojam. Pripadao je onoj skupini revnih i uzornih svećenika redovnika za koje se može reći da su živjeli samo za Boga i duše. Rodom iz Štrigove u Međimurju, svoju je svećeničku službu marljivo obavljao po raznim mjestima u sjevernoj Hrvatskoj. Najduže je službovao u Slavonskom Brodu gdje je najviše došla do izražaja njegova svetost u neumornoj brizi za bolesnike. Vjesnik Biskupije Đakovačke i srijemske br. 5 od 2002. donosi dokumentirane i zadivljujuće brojke kako je pater Rupert godišnje običavao učiniti i preko 10.000 posjeta bolesnicima.