POLITIČKI KOLOPLETI (Piše: Benjamin Tolić)

U se vrime godišta

Ne znam kako bi se u se vrime godišća moglo pristojno nazvati ovo hrvatsko beznadno kolonijalno koprcanje? Moja neznatnost, koja ga iz tjedna u tjedan opisuje, ne nalazi za to koprcanje ljepših riječi

Kako ono ide pjesma? „U se vrime godišća…“ In hoc anni circulo…? Uz taj kršćanski navještaj mi Hrvati i Hrvatice jedni drugima čestitamo Božić i Novu godinu. Za Božić poželimo jedni drugima svetu duhovnu radost, a u novoj godini zdravlje, veselje i poslovne uspjehe. Za mirom, radom i redom, za tjelesnim i duševnim blagostanjem, ne čeznu samo kršćani, nego i drugi civilizirani ljudi i narodi, osobito oni koje je poput prirodne nepogode snašla dugotrajna nevolja ili pogodio rat. Svrnimo načas, s mišlju na to, pogled na ono mnoštvo Hrvatica i Hrvata koje danas traži posao u tuđini i na one nesretnike što u nepreglednim povorkama bježe pred ratnim ognjem iz Afganistana, Iraka i Sirije u Europu.
Nisu uvijek tako krupna zla harala našom svakodnevicom. Ali mi smo se i u to bolje doba u se vrime godišća redovito osvrtali na svoju prošlu godinu, i osobnu i opću. Često nismo bili zadovoljni ni načinom kako smo živjeli ni učinkom onoga što smo radili. Stoga smo redovito obećavali sebi, a katkada i drugima, da ćemo od Nove godine drukčije. Naravno – bolje, ljepše, učinkovitije! I što je obično bilo od naših obećanja? Ah, ne pitaj! Obećanja su uglavnom posrtala na našoj slaboj volji i padala na lakim izlikama: Nije se moglo! Nije ovisilo o meni! Htio sam, ali sve je bilo protiv toga! I tako dalje, i tomu slično. To valjda, mislili smo, mora biti tako.
Kako smo bili nježni prema sebi, tako smo bili obzirni i prema zajednici, prema društvu i državi. Nije bilo pristojno u se vrime godišća spominjati društvene nepodopštine koje su se zbile u godini na odlasku, zbrajati štete što su ih zajednici nanijeli nedostojni upravljači općim dobrima, ismjehivati laži slinavih demagoga i zlatoustih bruseljskih činovnika – riječju, nije bilo pristojno doticati se ničega što ne upućuje naciju u svijetlu budućnost. Trebalo je žmirkati i čuvati nadu šireći službeni optimizam.