Iznimno zaslužan gradišćanskohrvatski znanstvenik i intelektualac
U knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 16. prosinca 2016. Zbornik radova o akademiku
Nikoli Benčiću u nakladi gradišćanskog Hrvatskog štamparskog društva, sa Znanstvenog simpozija održanog 2013. prigodom obilježavanja 75. rođendana, predstavili su jezikoslovac
dr. sc. Mijo Lončarić te urednik Hrvatskih novina i urednik knjige Petar Tyran, a prigodnu riječ zahvale održao je i Nikola Benčić. U ovom broju donosimo tekst dr. sc. Mije Lončarića
Veoma mi je drago i počašćen sam što mogu reći nekoliko riječi o akademiku Nikoli Benčiću, najistaknutijem intelektualcu gradišćanskih Hrvatu pri predstavljanju Zbornika radova, festšrifta, sa Simpozija njemu u čast. Teško je nakon ovih krasnih i sadržajnih riječi predsjednika akademije reći još nešto novo relevantno. Jako mi je žao što među tim značajnim radovima najboljih poznavatelja gradišćanskih Hrvata i slavljenika Nikole Benčićal, nema i mojega priloga – nisam mogao sudjelovati zbog više sile. Zapravo i ovdje neću govoriti o radovima u Zborniku, to ćete moći sami pročitati, a o tome će govoriti kolega Tyran. Reći ću nekoliko riječi o našem slavljeniku.
Kako je naveo Jurica Čenar u svojem govoru pri dodjele Kulturne nagrade, najvišega priznanja gradišćanskih Hrvata (1999.) Nikola Benčić „je vidio „Potemkinova sela: doživi deportiranje … Po povratku u Nardu, u selo u kom je rodjen 1938. ljeta, doživi otudjivanje od sela. … Kot tudjinac 1956. ljeta dojde u Austriju. Maturu 1957. ljeta završi na mađarskoj gimnaziji u Granu u Tirolu. Odaljen od familije, odrižen željeznim zastorom, bodljikavom žicom si u tudjoj zemlji mora stvoriti novu životnu sredinu … u Željeznu, na biškupskoj gimnaziji, u pedagoškoj akademiji, a domaće zaviće s ženom i dvimi sini.“
Poticaj za životno djelovanje dobio je akademik Benčić u trećem razredu preparandije u Budimpešti, u ondašnjoj srpsko-hrvatskoj učiteljskoj školi; kad su učili o hrvatskoj i srpskoj književnosti „…ga je uzdrmala jedna pošpotljiva rečenica o Miloradiću. 16-ljetni Benčić onda još ništa nije znao o Miloradiću, … je ta rečenica i pobudila da piše svoju disertaciju uprav o Miloradiću, o našem pjesničkom velikanu.“ Kasnije je uredio treće, najopširnije izdanje Miloradićevih pjesmi.
Plod je njegova temeljita znanstvenoistraživačkoga rada fundamentalno djelo o pismenosti i književnosti gradišćanskih Hrvata, od početka u 16. stoljeću do danas, nazvana po objavljivanju (1999) Knjiga zlata (Kuzmić). Temelje je za to velebno djelo o pisanoj i pjevanoj gradišćanskohrvatskoj riječi Benčić dobio na studiju Beču (studirao je povijest, filozofiju i slavistiku) na fakultetu i u raspravama u znanstvenim i društvenim krugovima. Važan je mađarski filozofski krug te uređivanje Glasa u okviru HAK-a (drugi članovi Uredništva: Martin Prikosović, Stjepan Šulek, Ivo Sučić, Vladimir Vuković, Tonči Fazekaš i Blazović). Nastojali su u časopisu popularizirati i svoju jezičnu politiku.