POSTISTINSKO DOBA
„Postistinski“ („postčinjeničan“) nije, kako bi se moglo pomisliti, onaj koji slijedi nakon istine (činjenice), nego onaj u kojemu nema istine (činjenice) ili onaj koji se ne obzire na istinu (činjenicu)
Uredništvo Oxfordskih engleskih rječnika (Oxford English Dictionaries) izabralo je imenicu „post-truth“ (post-istina), u pridjevskoj službi istoznačnu s pridjevom „post-factual“ (post-činjeničan), za međunarodnu Riječ godine 2016. na anglosaskom jezičnom području. Malo zatim proglasilo je Društvo za njemački jezik (Gesellschaft für deutsche Sprache) pridjev „postfaktisch“ (post-činjeničan) Riječju godine na njemačkomu jezičnom području.
Nu, Riječ godine, što je to? U prvi mah bio sam pomislio da bi to valjda bila riječ koja je te godine najčešće rabljena u glavnim javnim priopćivalima, ali me rečene ustanove odmah poučiše: Ne, nikako, to je riječ koja najtočnije opisuje – dušu godine. To me je malko razvedrilo i ujedno rastužilo. Nešto tu ne valja! Meritorno prosuditi koja riječ najtočnije opisuje dušu godine može valjda samo onaj tko sam najbolje poznaje tu godinu?! Nikako mi nije išlo u glavu da bi takvi poznavatelji mogli čučati u engleskim leksikografima ili timariteljima njemačkoga jezika.
Da se maknem od pitanja što je starije, kokoš ili jaje, promatram te ružne riječi. Kako su skovane? U engleskomu od predmetka „post-“ (nakon, poslije, po) i imenice „truth“ (istina) ili „fact“ (činjenica), a u njemačkomu od predmetka „post“ i pridjeva „faktisch“ (činjeničan). Taj tvorbeni obrazac visoki su kulturni pregaoci od Drugoga svjetskog rata do danas diljem svijeta oživotvorili u brojnim internacionalizmima i u pokojoj domaćoj kovanici, a javna su ga priopćivala posve pripitomila u našemu uhu i duhu. I više nam ne zvuče ružno ni „postindustrijski“, ni „postnacionalan“, ni „postmoderan“, ni „postdemokratski“, ni „poratni“? Formalno su to opisni pridjevi. Ali ništa ne „opisuju“. Ne govore nam, barem ne izravno, kakvo je što. Oni samo niječu značenje svoga korijena. Tvrde: u onomu čemu nas ljudi pridijevaju više nema onoga što je u našemu korijenu. Nema „industrije“, nema „nacije“, nema „moderne“, nema „demokracije“, nema „rata“. Ili – ako i ima – to više nije važno, a kamoli presudno.
Riječ „postistinski“ nije nova. Ona već dosta dugo kriči s naslovnice knjige Ralpha Keyesa Postistinsko doba: nepoštenje i prijevara u suvremenom životu (2004.). „Postistinski“ („postčinjeničan“) nije, kako bi se moglo pomisliti, onaj koji slijedi nakon istine (činjenice), nego onaj u kojemu nema istine (činjenice) ili onaj koji se ne obzire na istinu (činjenicu).