Europa se okrećeizmeđu Putina,Trumpa i Erdogana
Putin, Trump i Erdogan trenutačno dominiraju na svjetskoj političkoj pozornici. O njima ovisi kako će završiti rat u Siriji, kako će se zaustaviti širenje „Kalifata“
i takozvane Islamske države i kako će se spasiti zapadna demokracija od moguće najezde ljudi iz južne polukugle
Kako se o Europi pisalo 1852.? Slično ili jednako kao danas. Ludwig Tieck, „kralj romantike“, kako ga je nazvao dramatičar Friedrich Hebbel, „pjesnik Njemačke“, pjesnik kojeg su ubrajali u red Goethea, Wielanda i Eschenburga, imao je mračnu slutnju o Europi. Svoju slutnju i spoznaju ovako je opisao: „Tako kako napreduje znanost o prirodi, kako se sve više usavršavaju strojevi i dižu tvornice, kako se bajoslovno umnožavaju brzojavi, kako se šire svečanosti i veselice, kako se širi pjevanje i majstorstvo u umjetničkom radu – tako tome nasuprot raste barbarstvo i siromaštvo… pa se u svojoj bolesnoj osamljenosti često pitam kamo će jednog budućeg dana voditi te nevolje, ta gorka bijeda, ta nerazboritost, ta rasipnost i ta škrtost. U Europi će nastati takvo bezutješno stanje, kakvo je bilo u Aziji i tamo opustošilo i osiromašilo bogate zemlje i ljude“. (Citat iz knjige „Des Lebens Ueberfluss“ L.Tiecka, Verlag der Nation, Berlin)
Prošlost kao bumerang Kako je predvidio Ludwig Tieck, imperijalna pohlepa i nerazboritost političara dovela je Europu na početku 21.stoljeća do novog bezutješnog stanja, o kojem su govorili i brojni suvremeni književnici i stručnjaci. To su bili posebno ruski disidenti u zapadnom egzilu kao Solženjicin, Maksimov, Ahminov i drugi u Hrvatskoj malo poznati književnici. Sva pitanja devetnaestog i dvadesetog stoljeća vraćaju se kao bumerang. Preko cijele kugle zemaljske kotrlja se – kako je govorio Solženjicin – val banalnog otklanjanja starih kultura, tradicija, nacionalnosti i karaktera ljudi. Ruski predsjednik Vladimir Putin vjerojatno se slaže sa Solženjicovim stajalištima, ali njegova praksa danas više sliči ruskom brbljavcu Širinovskom.