Vezu s učenicima nisam prekinula
Ponedjeljak, 9. siječnja
Budim se oko deset ujutro. Već peti (umirovljenički) mjesec idem na spavanje s mišlju kako je lijepo što mogu čitati do kad poželim, sutra ne moram rano ustati!
Pokraj računala leže dva moja časopisa: Bašćina (koju uređujem posljednjih sedam godina), glasilo Društva prijatelja glagoljice i Čarobna frula, list učenika moje bivše škole. Vezu s njima nisam prekinula.
Novi broj Bašćine izašao je prije mjesec dana, no držim ga blizu sebe za slučaj da se tko javi i požali se zbog kakvog propusta. Čitatelji Bašćine najpažljiviji su čitatelji na svijetu. Nema te pogrješke koju oni ne će uočiti. No, izgleda da sam ih ipak uspjela kvalitetno informirati: glavna je urednica ona koja čini propuste, a za njih odgovara (sama riječ kaže) odgovorna urednica.
U školi je to drugačije. Za sve što ne valja odgovara voditeljica novinarske skupine, a to sam bila ja. Danas samo pomažem u uređivanju. (Nastavim li ovako, ostavit ću dojam potpuno neodgovorne osobe). Školski list ima svoje čitatelje ali i, kako ih ja od milja nazivam, listatelje. Listatelji će, u najboljem slučaju, pročitati samo naslove, ali kritizirat će izgled naslovnice, grafičko oblikovanje lista, kvalitetu fotografija i papira, bacit će pogled na fotostripove ili fotoreportaže i na kraju reći da je sve moglo biti puno bolje. U većini slučajeva imaju pravo i zato su listatelji korisna bića.
Utorak, 10. siječnja
Nezaboravno iskustvo; neopisivo; neprocjenjivo; doznali smo puno zanimljivih stvari, upoznali nove prijatelje; puno naučili i pritom se dobro zabavili – rijetko koji izvještaj osnovnoškolskih novinara prođe bez ovakvih riječi. Više volim tekstove bez tih ukrasa: delete, delete… I to je urednički posao kad je riječ o dječjim radovima.