BEZ LUDIZMA, LUCIDNOSTI, HRABROSTI NEMA ZNANOSTI, KAZALIŠTA NI ŽIVOTA
Naša sugovornica Mira Muhoberac svestrana je osoba: dramaturginja, teatrologinja, redateljica, kroatistica, komparatistica književnosti, sveučilišna nastavnica, kazališna i književna kritičarka, urednica, autorica brojnih knjiga iz područja drame, kazališta, književnosti, hrvatske i svjetske kulturne baštine. Članica je Hrvatskoga društva dramskih umjetnika, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Međunarodnoga kazališnog instituta… Povod je ovom razgovoru ovogodišnje obilježavanje velike Držićeve godišnjice (450 godina od smrti najvećega hrvatskoga komediografa). Marin Držić stalna je tema interesa i znanstvenoga i umjetničkoga istraživanja profesorice i umjetnice Mire Muhoberac, rođene Dubrovkinje.
Svjesna sam toga da ne mogu niti navesti sve što ste Vi uspjeli diplomirati i završiti i čime se sve bavite… Vaš nam je rad poznat i imali smo čast objavljivati Vaše kazališne kritike u Hrvatskom slovu. Isto tako ste objavljivali i u drugim časopisima i publikacijama. Kako ste sve to uspjeli ostvariti i kako raspoređujete svoje vrijeme?
U Hrvatskom slovu nekoliko sam godina objavljivala kazališne kritike, ali i, svaki tjedan u kontinuitetu, niz godina i književne kritike, eseje, reportaže i kolumne na poziv tadašnjega urednika Dubravka Horvatića, a zatim i na poziv urednika Ivana Jindre. Takve intelektulace, umjetnike, urednike i sjajne ljude nisam mogla odbiti, s njima sam izvrsno surađivala i bila iznimno zadovoljna kako su bili opemljeni moji tekstovi. Danas, niz godina, objavljujem tekstove u Forumu HAZU, na poziv akademika Krešimira Nemeca, u časopisu Dubrovnik, na poziv urednika, akademika Luka Paljetka, Davora Mojaša i Vesne Čučić, u Kolu, na poziv Ernesta Fišera, u Književnoj reviji, na poziv Mirjane Polić Bobić, na portalu Kulisa.eu na poziv Zlatka Vidačkovića i Maje Đurinović, u časopisu Kretanja, na poziv Katje Šimunić, u časopisu Hrvatsko glumište, na poziv Zlatka Vidačkovića i Hrvatskoga društva dramskih umjetnika, u časopisu Kazalište na poziv Željke Turčinović i Višnje Rogošić. Još od studentskih dana uređujem časopise Prolog i Novi Prolog, Dubrovnik, Mim, Kazališne novine…, kulturne rubrike u dnevnim i tjednim novinama i emisije na HRT-u, a trenutno sam urednica kroatističkoga časopisa za književnost i kazalište Yorickovo zrcalo, koji sam i pokrenula prije nekoliko godina. Nema nikakve tajne: stalno i svakodnevno, od svoje druge godine, čitam knjige, časopise i novine, gledam predstave i filmove, slušam koncerte i glazbu, idem u muzeje i na izložbe i pišem bez prestanka. Ipak, najviše volim pisati za Vijenac, u kojemu sam i urednica književnosti sad već niz godina, na poziv svoga bivšega izvrsnoga studenta Luke Šeputa, glavnog urednika toga dvotjednika za kulturu Matice hrvatske. Nema veće sreće nego moći uređivati razgovore, eseje, osvrte, kolumne, kritike, teme, prozu, poeziju… u tom književnom listu. Povremeno objavljujem i u časopisima Republika, sve do nedavno na poziv Ante Stamaća, Književna republika, Hrvatski, na poziv Vlade Pandžića, Istra, Mogućnosti….. Objavljivala sam u zborniku Dani hvarskog kazališta, a dugo, i danas, u zborniku Krležini dani, i u nizu drugih publikacija.