Prvi politički osuđenici
Antun Habijanec, 25. siječnja 1991. sa skupinom istinskih domoljuba, među
kojima su bili Đuro Dečak, Vlado Šabarić, Ivan Belani, Vinko Belobrk, Franjo Kovač
i Josip Kovač, osuđen je na montiranom političkom procesu tzv. Virovitičkoj skupini
Sjećate li se prvog političkog osuđenika u hrvatskoj državi? Riječ je o Antunu Habijancu, koji je 25. siječnja 1991. sa skupinom istinskih domoljuba, među kojima su bili Đuro Dečak, Vlado Šabarić, Ivan Belani, Vinko Belobrk, Franjo Kovač i Josip Kovač, osuđen na montiranom političkom procesu tzv. Virovitičkoj skupini. Tada je bio optužen i Martin Špegelj, ali je jedini od njih izbjegao uhićenje. A tko je uhićivao? Pa, zločinci tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) na čelu s Aleksandrom Vasiljevićem, tada po važnosti drugim čovjekom „organa bezbjednosti“ u Jugoslaviji.
Ta skupina bila je maltretirana, ponižavana i mučena, sve do svibnja 1991., u zagrebačkom Vojnom zatvoru u Gajevoj 4, gdje se danas nalazi sjedište Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH). Uz ploču da je tamo ta ustanova već je odavno trebalo postaviti i onu na kojoj bi pisalo da je u toj zgradi bio i „vojni logor“ i da su tu dovodili i one koji su se borili za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Zbog čega nema ploče na toj zgradi, teško je reći, jer svi oni koji tamo rade dobro znaju, ili bi trebali znati što se odvijalo u prostorijama u kojima danas pišu optužnice.
Nu, kako godine prolaze, tako se pomalo i zaboravlja doprinos Virovitičana u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. I ne samo to: zaboravljaju se i zločinci koji su u to vrijeme proganjali nevine Hrvate, samo zato što su željeli svoju državu. S druge pak strane, još uvijek, poglavito po Zagrebu, „načičkane“ su ploče po zgradama koje nas podsjećaju i na održavanje sastanaka KPJ-u i na štošta drugo vezano uz NOB-e.
Kad se govori o početku Domovinskog rata, Virovitičani smatraju da je rat počeo na njihovim prostorima. Oni su se aktivno počeli boriti za Hrvatsku 1990., odnosno početkom 1991. Već tada su bili spremni napasti i virovitičku vojarnu. Do toga, ipak, nije došlo, iako je 21/22. siječnja sve bilo pripremljeno da se to dogodi. Naime, na vojarnu dobro naoružanih vojnika nasrnula bi relativno mala skupina slabo naoružanih Virovitičana, predvođena Dečakom i Habijancem, dok bi rezultat toga bio – masakar Hrvata, ali i pitanje: bi li se nakon toga više uopće i moglo boriti za slobodnu Hrvatsku? Od napada na vojarnu spasila ih je telefaks poruka, koja je stigla u Izvršno vijeće Općine Virovitica 22. siječnja 1991. u 01,13 sati, a na kojoj je rukom napisana „Naredba“ – „Obustavite sve aktivnosti, postupno vraćati jedinice u baze. Na terenu ostaje kompletni stalni i rezervni sastav milicije i organizira dežurstvo. Ostali sutra redovno na posao.“