Srpski monopol na istinu
Otkako se četnik Vojislav Šešelj vratio u Srbiju, a poglavito otkad je oslobođen na Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu, i to po svim točkama optužbe, pojedini srpski najviši političari ne prestaju s optužbama, lažima i klevetama o hrvatskoj državi. Oni u Rimu procjenjuju svetost Alojzija Stepinca. Od predstojeće komemoracije u bivšem logoru Jasenovac napravljen je pravi medijski cirkus
Već je žalosno i smiješno što se u Hrvatskoj daje iznimno velika medijska i pozornost Miloradu Pupovcu, Srbinu po zanimanju, kako ga neki nazivaju, a čija udruga zvana Srpsko narodno vijeće „siše“ novac od svih i svakoga, pa čak i od Vlade RH, koja jednim dijelom financira „Novosti“, tjednik koji neprestano širi mržnju, iznosi neistine i čiji su člankopisci zaštićeni poput „ličkih medvjeda“.
Tako je taj čovjek, čija udruga navodno predstavlja tek osam (8) posto Srba koji žive u Hrvatskoj, od predstojeće komemoracije u bivšem logoru Jasenovac uspio napraviti pravi medijski cirkus. Izjavio je da se ON ne će tamo pojaviti! Pa, nije se, zajedno sa svojim mentorom i suborcem Vojislavom Stanimirovićem, pojavio ni na komemoracijama u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Osijeku, Karlovcu, Zadru, Kninu, Pakracu i u brojnim drugim gradovima i mjestima gdje su tijekom hrvatskog Domovinskog rata masakrirani, ubijani i protjerivani Hrvati. Kad ste čuli od ovog „igrača“ da je osudio srpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, ili se radovao oslobođenju hrvatskih generala Gotovine i Markača?
Istina je da hrvatskoj politici „treba“ i jedan takav čovjek, i lijevima i desnima, a on je dovoljno pametan i lukav da iskoristi taj svoj položaj, koji ne šteti samo Hrvatima, već i Srbima koje navodno predstavlja. Dobar je i srpskoj politici, jer je uvijek manje-više na njihovoj strani. Kad ste primjerice čuli da je u Beogradu Banjoj Luci osudio agresiju na Republiku Hrvatsku, ili se založio da i Hrvati „tamo daleko“ imaju barem ista prava kao Srbi u Hrvatskoj?
Međutim, nevjerojatno je koliko je on – umišljena veličina. Tako govori, tako hoda, tako se i ponaša. On jednostavno živi i profitira od izmišljanja “ustaša”, buđenja “nacizma” i “fašizma”, straha, mržnje, uvreda i kleveta.
On izvrsno funkcionira u društvu Teršelič, Pusića, Hrženjaka, Matule, Frljića, Tomića i niz drugih “junaka”, koji se, kao i on, ne zalažu za suverenu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, za istinu o Domovinskome ratu, za stradalnike, pa čak ni za Srbe koji su u relativno velikom broju (oko 20 tisuća) sudjelovali u obrani hrvatske Domovine.
Kad ste te i njima slične vidjeli ili čuli da se pohvalo izražavaju o braniteljima Vukovara ili Škabrnje? Da govore ili pišu o Kati Šoljić, kojoj su Srbi u vrijeme rata ubili četiri sina? Hoće li se i ti i takvi uključiti u humanitarnu akciju oko obnove vukovarskog Vodotornja, najvećeg simbola hrvatskog Domovinskog rata?
Ne će – to već i mala djeca znaju!
Otkako se četnik Vojislav Šešelj vratio u Srbiju, a poglavito kad je oslobođen na Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu, i to po svim točkama optužbe, pojedini srpski najviši političari ne prestaju s optužbama, lažima i klevetama o hrvatskoj državi, a osobito se ružno odnose prema Predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović.