Bez umjetnosti duša umire
Bonjour l’Europe – Primjeri intimizma i privatnosti hrvatskog modernizma iz privatne Zbirke Dagmar Meneghello prikupljene od 1967. do 2017. naslov je dviju izložbi koje će se od moći razgledati od 3. ožujaka do 3. travnja 2017. u Novom Sadu, uz potporu Hrvatskoga građanskog saveza, te u Sarajevu, a u tijeku su dogovori za izložbe u Zagrebu i Italiji. Kolekcija broji oko tisuću i pol umjetničkih artefakata, a tu je i bogata i važna dokumentacija. Dagmar Meneghello, strastvena poduzetnica, bivša novinarka, svoju zbirku umjetnina započela je prikupljati iz očajne potrebe za kulturnim i umjetničkim miljeom iz kojeg ju je naglo i neočekivano izbacila vlastita – ljubav. U jeku najintenzivnijih priprema za izložbe, opreme slika, prikupljanja i prijevoza s različitih lokacija, katalogiziranja, pisanja predgovora i svega ostalog što ide uz izložbe, zamolila sam je za ovaj razgovor, a dočekala me uvijek srdačna riječ. Nimalo ne čudi da Dagmar Meneghello slovi među umjetnicima kao živa legenda, a njezin otok Palmižana kao pravi raj.
Danas je Palmižana nadaleko poznata kao mjesto dobre hrane, čarobne prirode i lijepih slika. A Vi ste u nju ugradili veliki trud. Vaša priča zvuči romantično, ali nije bilo lako…
– U vrijeme kada sam došla prvi put na otočić Sveti Klement ispred Hvara 1965., Palmižana nekoć poznata turističko odredište iz 1906. na poljoprivrednom obiteljskom dobru iz XVIII. stoljeća, bila je divlje, od rata i komunista uništeno prekrasno imanje. Živjeli smo tamo tijekom cijele godine muž i ja s djecom potpuno sami, osim nekoliko ljetnih mjeseci kad smo primali goste. To je bilo strahovito mučno za nekoga tko je odrastao i živio u gradu, i to u metropoli. Šezdesetih godina bila sam mlađa novinarka kad se u Zagreb sručio cijeli svijet, da vidi kakvo je to čudo nakon što se konačno digla “željezna poslijeratna zavjesaâ€. Kultura u Zagrebu je bujala: dolazile su svjetski glumici, plesači, glazbenici. Moderni jazz kvartet svirao je s Boškom Petrovićem u novootvorenom Studentskom centru, nekadašnjem Velesajmu, bujao je i filmski i kazališni i izložbeni život. Kao mlada neumorna novinarka bila sam na svim tim primanjima, događanjima, predstavama, koncertima. Iz grada s obiljem kulture došla sam na otok na kojem se ništa nije događalo, u potpunu izolaciju. Tek tada čovjek postane svjestan da je kultura dio njega i da bez kulture ne može živjeti i da mu duša umire.