UZ OBILJEŽAVANJE 50. OBLJETNICE DEKLARACIJE O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
Prvi organizirani javni otpor hrvatske kulturne i znanstvene javnosti jezičnomu unitarizmu zbio se 17. ožujka 1967. kada je u tjedniku Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Potpisalo ju je 18 hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova. Obilježavajući ove godine 50. obljetnicu toga događaja, prijelomnice u novijoj hrvatskoj povijesti, želimo biti dostojnim sljednicima Deklaracije, odlučni očuvati i zaštititi ime, položaj, ugled i sadržaj hrvatskoga jezika.
Unatoč neuspjehu dvaju jugoslavenskih unitarističkih jezičnih projekata u prošlom stoljeću, ponovno se pokušava stvoriti zajednički štokavski jezik kao ključna poveznica kulturnoga prostora četiriju novonastalih država, pri čem pojedinci i skupine u Hrvatskoj i izvan nje ugrožavaju postignute hrvatske norme i iskrivljuju povijesne činjenice.
Iznose se znanstveno davno odbačene teze o zajedničkom nastanku i razvitku štokavski stiliziranih književnih jezika. Iako može biti riječ o dodirima u pojedinim razdobljima stilizacije tih jezika, znanost je nedvojbeno dokazala da se hrvatski jezik stoljećima samostalno izgrađivao u književni jezik s nesumnjivim posebnim kulturnim identitetom.
